Šta nam donosi novi zakon o zaštiti ćirilice?

Dugo planirani projekat Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma prošlog mjeseca ugledao je svjetlost dana. Skoro identični zakoni istovremeno su usvojeni i u Srbiji i u Republici Srpskoj. Srpska javnost pozdravila je njegovo donošenje.

Republika Srpska 09.10.2021 | 21:22

Međutim, pitanje je šta nam donosi ovaj zakon i da li suštinski rješava problem upotrebe jezika i pisma?

Srpski jezik i pismo ćirilica temelji su nacionalnog identiteta. Na njihov težak položaj i neophodnu institucionalnu zaštitu odavno upozorava intelekualno osvješćena elita. Struka je spremila i nacrt zakona.

Međutim, usvojen je onaj, koji praktično previđa obaveznu upotrebu ćirilice samo za državne organe i organizacije koje se finansiraju javnim novcem.

Ali taj nacrt zakona koji je radila akademska zajednica srbisti, lingvisti bio je rigorozniji u smislu zaštite ćirilice nego što je to ovaj koji je usvojen na ovim državnim niovima. Do izmjena je došlo zbog drukčijeg političkog pristupa, kaže Milanka Babić, profesorica Filozofskog fakulteta UNSA

Osim zaštite u okviru službene  upotrebe jezika i pisma, zakon nikome ništa specijalno ne nameće. Dokument od nacionalnog značaja donesen je iza zatvorenih  vrata, a javnost jedva da je upoznata sa sadržajem.

Poznato je da zakon propisuje obaveznu upotrebu standardne jezičke norme. Međutim, da bi postao funkcionalan, potrebno je stvoriti kontekst u kome će ćirilica i jezička pismenost biti stalno prisutne u svim sferama društvenog života, naglašava struka.

„Ako vi hoćete da vam se svi naviknu od rođenja, djeca na neki ćirilični kod i upotrebu pisma vi morate imati to ćirilično okruženje. Vi kada uđete u Bugarsku nećete vidjeti latinicu. Znači ako mi nemamo oko sebe u okruženju, mi se prosto navikavamo na latinicu i ona preuzima primat iz raznih razloga, ističe profesorica Babić.

Posebnu pažnju treba da obrate političari i mediji, koji utiču na javno mnjenje, jer je njihov diskurs sinonim jezičkoj nekulturi. S druge strane, zakon je zasmetao Bošnjacima i Hrvatima, iako je jasno da nikoga ne ugrožava.
Narodni poslanik Nebojša Vukanović smatra da je ovo još jedna populistička priča

„Znamo da su po Ustavu u Republici Srpskoj oba pisma ravnopravna i ćirilica i latinica. To što se ćirilica manje koristi je problem obrazovanja i stanja u društvu u kome živimo. I siguran sam da ovaj zakon neće promijeniti ništa iz korjena i suštinski, već je to bila prilika da Milorad Dodik odgusla jednu kratku novu epizodu kako je on veliki Srbin i patriota, ističe  Vukanović

Dok je srpski jezik upotrebno u velikoj mjeri postao sinonim jezičkoj nekulturi, a ćirilica  pismo na izdisaju. Zakon je njihovu upotrebu uglavnom sveo na preporuke.

O razvoju jezika brinuće Savjet za srpski jezik, novo tijelo pri Vladama Srbije i Srpske. Zakon je tek prvi korak u zaštiti srpskog jezika i ćirilice. Možemo ga posmatrati i kao podsjetnik Srbima da bi bilo sramota da zakonom budu prisiljavani da se očituju kao Srbi.

A hoćemo li štiti temelje nacionalnog identiteta, ili ne, izbor je na svakom pojedincu.  

(BN)