Problem maloljetničkog kockanja je u ugostiteljskim objektima gdje nema nikakve kontrole

Osobe koja nemaju 18 godina ne mogu ni da priđu uplatnim mjestima legalnih priređivača, dok su im u ugostiteljskim objektima gdje se organizuju igre na sreću sa akcentom na terminale – vrata širom otvorena! 

Bosna i Hercegovina 05.10.2021 | 19:06

Ovo je srž problema u prevenciji maloljetničkog klađenja, jer je djeci dozvoljen ulaz u nespecijalizovane objekte, gdje nema nikakve kontrole, ne postoji video nadzor, a operateri nisu prošli obuku za prepoznavanje zavisnika i maloljetnika.

Često su to neugledna mjesta na kojima se adolescenti otvoreno pozivaju na kockanje, a loš glas koji ih prati neopravdano baca sjenku i na poslovnice legalnih priređivača igara na sreću, koji se zalažu za maksimalno poštovanje zakonskih odredbi i već godinama zajedničkim snagama rade na prevenciji maloljetničkog klađenja.

Predlozi da se uvede obavezna razdaljina između uplatnih mjesta i obrazovnih institucija nigdje nisu riješili problem i to svakako nije način da se on spriječi. Koliko koraka će mlađi od 18 preći na tom putu je potpuno nebitno, ključan je znak „stop“ ispred uplatnih mjesta, prepoznavanje maloljetnika na ulazu i obavezna obuka koju moraju da prođu svi operateri.

Ništa od toga ne mogu da obezbijede u objektima gdje se bez ikakvog reda i kontrole postavljaju samouslužni terminali, a zbog nestručnog osoblja situacija se lako otrgne kontroli.

Iz ALPIS-a ističu da Zakon o igrama na sreću Republike Srpske, donesen 2019. godine, ima razarajuće dejstvo, jer je na mala vrata uvedena odredba koja dozvoljava postavljanje aparata, terminala za kockanje, klađenje, odnosno kladomata u svim ugostiteljskim objektima na teritoriji Republike Srpske!

Na taj način se u najširem mogućem obimu klađenje čini lako dostupnim svim uzrastima maloljetnika koji posjećuju ugostiteljske objekte.
Ovakva odredba ne samo da je u suprotnosti sa ustavnom obavezom zaštite maloljetnika od svih vrsta štetnih uticaja, nego je suprotna i osnovnim evropskim standardima zaštite maloljetnika i dobroj zakonodavnoj praksi savremenih država. 

Čak je u suprotnosti i sa pojedinim drugim odredbama tog istog zakona, koje pokušavaju da spriječe kockanje maloljetnika.

Postojećim Zakonom o igrama na sreću pitanje zabrane učestvovanja maloljetnika već je strogo propisano  članom 12 da "lice ispod 18 godina  ne može da  učestvuju u igrama  na  sreću", i dodatno stavom 2 istog člana prema kojem je "licu mlađem od 18 godina zabranjen ulazak u kazina, igračnice, prostore u kojima se priređuje klasična tombola, kladionice i automat klubove“.

Kazne za ove prekršaje su drakonske i iznose od 20.000 do 50.000 KM, što dovoljno govori koliko su država, a i sami priređivači koji poštuju ove odredbe, riješeni da stanu na put maloljetničkom klađenju.

“Stav regionalnih asocijacija je da igre na sreću treba da se priređuju samo u specijalizovanim objektima za tu namjenu, te da operateri moraju da prođu obuku kako prepoznati i kako reagovati na rane znakove zavisnosti“, ističu u ALPIS-u.

Samo konkretne zakonske odredbe, kao što je apsolutna zabrana ulaska mlađima od 18 godina, daju rezultate. Legalni priređivači će nastaviti da se bore za poštovanje zakona i uređeno tržište, ali su potrebni i odlučniji koraci u rješavanju velikog problema – priređivanja igara na sreću u nespecijalizovanim objektima, gdje nema nikakve kontrole.

(BN Foto: Pixsell)