Muke bostandžija: Niska cijena, nema ni kupaca

Ove godine rod lubenica izuzetnog kvaliteta u Semberiji mjeri se vagonima, ali skučeno tržište, strožije mjere zaštite od opake bolesti kovid-19, uključujući i ograničeno kretanje stanovništva i njegovu slabu kupovnu moć, uslovili su da je plasman lubenica slab i da će, po svemu sudeći, najveći njegov dio završiti na smetlištu. Slično je i sa ostalim poljoprivrenim proizvodima koji, i ako se prodaju, idu u bescijenje. 

Republika Srpska 24.07.2020 | 11:36

Dnevno prosječno na bijeljinsku kvantašku pijacu stiže dvadesetak vagona najkvalitetnijih lubenica iz atara sela Crnjelovo, Obarska, Batković, Janja, Dragaljevac i drugih sela, ali se proda samo mala količina lubenica, otprilike do vagona težine i to po veoma niskim cijenama. 

- Već tri dana na pijaci imam vagon lubenica, a prodala sam samo stotinu ili dvije kilograma po dvadeset pet feninga po kilogramu. Pošto je ovo kvarljiva roba, bostan ovdje može stajati još dan, najviše dva, pa ga moram vratiti kući i baciti, kaže Bosiljka Aleksić iz Batkovića.

Ona je ove godine u proizvodnju bostana, koji je dobro rodio, samo u repromaterijal i prevoz do pijace, uložila deset hiljada maraka, a kako stvari stoje zarada će biti zanemarljiva. U troškove nije ubrojala rad njene porodice još od februara, pa do današnjeg dana.

Slično je i drugim domaćinstvima koji su lubenicama zasadili po nekoliko hektara. Da ne bi povećavali troškove vraćajući lubenice kući, pa ih ponovo narednog dana opet dovozili na pijacu i plaćali taksu, semberski poljoprivrednici uveče ostavljaju lubenice na pijaci. Nekolicina njih ostane da ih čuva i spavaju ispod prikolica. 

– Nekada se bostan prodavao čim stigne na pijacu, a sada je došlo vrijeme da lubenice prodajem na komad, što se ne pamti da je tako ikad bilo u Semberiji. Sve nam zavisi od prekupaca iz Federacije BiH, ali i nih je manje, jer vjerovatno ni oni ne mogu da u svojim mjestima prodaju lubenice kao ranije, kaže Đoko Aleksić iz Batkovića, koji se još žali da su cijene svihpoljoprivrenih  proizvoda sa semberskih njiva jeftini.

– Kada bih mogao da izvučem bar onoliko koliko sam gotovog novca uložio u proizvodnju lubenica bio bih prezadovoljan, ali mali su izgledi za to, kaže Aleksić. 

Pšenica je ovoga ljeta dobro rodila, povrće takođe, ali su cijene deprimirajuće. Aleksić napominje i da su u veoma teškom položaju i semberski stočari. Utovljene bikove niko slabo ko kupuje, svinje i prasce takođe. I njima je mala cijena, pa ih seljaci danima vozeaju od kuće do pijace i ponovo vraćaju u štale i obore. 

– Plašimo se da nam zbog ove opake bolesti (kovida-19) ne zatvore pijacu u Bijeljini na kojoj jedino i možemo kako tako prodavati svoje proizvode. Ako se to dogodi onda smo posve propali, žali se ovaj poljoprivrednik iz Batkovića.

Zbog svega ovoga semberski poljoprivrednici, pravi robni proizvođači najkvlitenijeg bostana i drugih kultura, veoma su nezadovoljni i zabrinuti. Uprkos tome što im je skoro tridesetak godina skučeno tržište, pa hranu prodaju samo na bijeljinskoj tržnici, jer je bilo više kupaca iz FBiH, ovogodišnje nepovoljne ekonomske i zdravstvene prilike, a može se reći i sistemske, ozbiljno su im zaprijetile, jer svaki od njih samostalno radi. Nisu ni udruženi niti u zadrugama.

Zbog toga će se ova kovidna 2020. Godina u semberskoj ravnici pamtiti po mnogim nevoljama i neprestanoj borbi proizvođača hrane da opstanu.

(BN)