Rano je govoriti o pomoći Rusije

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da je suviše rano govoriti o tome da li će Rusija pružiti pomoć Srbiji nakon zaoštravanja situacije na Kosovu.

Srbija 30.09.2018 | 16:46
Rano je govoriti o pomoći Rusije
"Prvo treba da se održi sastanak" predsednika Rusije i Srbije Vladimira Putina i Aleksandra Vučića, odgovorio je portparol Kremlja radiju "Govori Moskva" na pitanje da li će Rusija pružiti pomoć Srbiji povodom najnovijeg zaoštravanja situacije na Kosovu.

Kako podseća Sputnjik, ranije je objavljeno da predsednik Srbije Aleksandar Vučić namerava da zatraži podršku od Vladimira Putina za rešavanje situacije na Kosovu i Metohiji.

Zasad nema reci o vojnoj podršci. Sastanak dvojice predsednika je planiran za 2. oktobar, navodi Sputnjik.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je juče da će na sastanku s predsednikom Putinom razgovarati o svim važnim pitanjima za Srbiju, a da će prioritet u razgovoru biti situacija na Kosovu i Metohiji.

(Tanjug)

Komentari / 8

Ostavite komentar
Name

Nostradamus

30.09.2018 15:05

To Srbi ne razumiju mozete vi Peskov pricati sta hoces

ODGOVORITE
Name

Vučić,

30.09.2018 17:26

traži pomoć'kada mu voda nadire u grlo!mnogo puta su ga tudi upoziravali na neke stvari;ne ! on se pravi lud' previse on pametuje :misli da on samo ima mozak kao kolega Dodika " isti su.

Name

Mali a I veliki zaboravi

30.09.2018 15:38

Dobit ce jedan veliki a mozda I mali ofucani zahrdjani Mig koji ce poslati u Srbiju da ga prefarbaju, naulje I napune akumiatore ..

ODGOVORITE
Name

Robin Hud

30.09.2018 16:18

Svaka vama čast jaki ste ali, istorija je pokazala i dokazala i ovo; Prvi srpski ustanak: Prvo pomoć, na kraju izdaja Još pre izbijanja oružane pobune protiv dahijskog terora, crnogorski vladika Petar I tražio je rusku pomoć za opštesrpski ustanak protiv Turaka, nudeći Romanovima tron obnovljenog Srpskog Carstva ali je Rusija tada bila u savezu sa Osmanlijama i nije htela da pomogne. Međutim, već naredne godine, kada je ustanak u Šumadiji počeo, ruski car je odlučio da finansijski pomogne Srbe (ne samo on; Austrijanci su nas takođe pomagali), a 1806. godine ulazi i u rat sa sultanom, koji traje sve do kobne 1812. godine. Tada se Rusija povlači iz rata zbog Napoleonovog nadiranja ka Moskvi, prirodno stavljajući sopstvene interese iznad srpskih; Rusi potpisuju sa Otomanskim carstvom Bukureštanski mir kojim priznaju de jure vlast Turaka nad Srbijom, čime im se daju odrešene ruke. Turci ustanak konačno guše naredne jeseni, i po Srbiji ponovo seju smrt. Drugi srpski ustanak: Rusi nisu prstom makli Sejanje smrti traje tri godine, dok se Srbi nisu ponovo digli. Knez Miloš je nudio ruskom imperatoru Aleksandru da nas uzme pod svoju zaštitu i da nam da isti status kao Moldaviji i Vlaškoj, ali ovaj nije bio zainteresovan. Borbe su kratko trajale, a sultan je Srbima dao autonomiju. Treba ipak reći i da je Rusija Jedrenskim mirom sa Osmanskim carstvom iz 1829. godine izdejstvovala Srbiji dodatnu autonomiju i anektiranje šest nahija koje smo držali tokom Prvog ustanka (Rusija je tada takođe sa ciljem daljeg slabljenja moći Istanbula istu stvar uradila Grcima, pored onoga što je završila za sebe.) Srpsko-turski ratovi: Pomoć, zatim iskorišćavanje pa konačna izdaja i stvaranje Velike Bugarske Nevesinjska puška koja je odjeknula Hercegovinom zapalila je i Bosnu, a Srbija je uskočila u pomoć svojoj prekodrinskoj braći u njihovoj oslobodilačkoj borbi protiv Turaka. Tokom Prvog srpsko-turskog rata Rusija su se držala po strani, ali je iz nje dolazio veliki broj dobrovoljaca (između ostalog, tu je bio i pukovnik Rajevski, koji je Tolstoju poslužio kao uzor za Vronskog u romanu "Ana Karenjina; on je i sahranjen u Srbiji). Austrija i Rusija su se dogovorile da neće podržati stvaranje velike slovenske države na Balkanu, u slučaju raspada Turske, a Sankt Petersburg je odbio da pomogne srpske ustanike jer je već odlučio da se svom energijom posveti oslobođenju Bugarske. Kada je ratna sreća prešla na osmansku stranu, Rusija je ultimativno zahtevala obustavu neprijateljstava. Primirje je trajalo do aprila 1877. godine, kada je Rusija objavila rat Turskoj i krenula u oslobađanje Bugarske. Pošto su ih Otomani zaustavili kod Plevne, tražili su našu pomoć i ulazak u rat, što smo mi i uradili i serijom pobeda onemogućili da Turci upute pomoć iz pravca Bosne, Albanije i Kosova prema Sofiji. Niš je oslobođen 12. janura 1878, što, pokazaće se, nije odgovaralo Rusiji koja ga je već obećala Bugarima. Oslobađanje Kosova od strane srpske vojske prekinule su Rusija i Turska koje potpisuju Sanstefanski mir kojim Srbija, Crna Gora i Rumunija dobijaju nezavisnost a stvara se Velika Bugarska koja je uključivala pored same etničke bugarske teritorije i srpski Niš, vardarsku i grčku Makedoniju te delove Albanije. Srbijom je zavladalo snažno i javno antirusko raspoloženje, a knez Milan shvata da se "spoljna politika ne može zasnivati na opasnoj slovenskoj sentimentalnosti". Srećom po Srbiju, a na nesreću Rusije, sazvan je Berlinski kongres kojim je Bugarska vraćena u prirodne granice, a Srbija dobila niški, pirotski, toplički i vranjski okrug. Rusija je takođe podržala i okupaciju Bosne i Hercegovine od strane Austro-ugarske. Interesantna je i jedna anegdota Stevana Sremca iz ovog perioda. Naime, odmah nakon Sanstefanskog mira knez Milan je odveo ruskog konzula do Ćele-kule i rekao mu: "Evo, ekselencijo! Kada Rusi načine još jednu ovakvu Ćele-kulu od srpskih glava, i ovu moju povrh njih metnu, tek tada će Bugari dobiti Niš!" Finansiranje buna protiv obrenovićevskih vlasti u Srbiji Odmah posle gušenja radikalske Timočke bune 1883. godine, manji broj buntovnika se sklonio u Bugarsku, a srpske vlasti su uskoro saznale da se sprema upad četa iz ove zemlje i Crne Gore, koje finansiraju Rusi, verovatno nezadovoljni držanjem Milana Obrenovića posle Sanstefanskog mira i blagim okretanjem Austriji. Ova destabilizacija političkih prilika u Srbiji ipak nije pošla za rukom ruskoj diplomatiji. Srpsko-bugarski rat: Izdaja Srbija je ušla u rat zbog kršenja odluke Berlinskog kongresa i prisajedinjenja Istočne Rumelije Bugarskoj. Neprijatelj nas je potukao, a tokom Pirotske bitke austrougarski poslanik je od Bugara tražio obustavu neprijateljstava, rekavši da Beč neće dozvoliti da Srbija dođe u težak položaj. Tokom pregovora u Bukureštu, Bugarska je tražila da Srbija plati ratnu odštetu, a Rusija je smatrala da su ti zahtevi opravdani, i podržala je Sofiju u tim naporima. Austrougarska je tvrdila da Srbija nema odakle da je plati, a Nemačka i Velika Britanija su stale uz Austriju u odbrani Srbije. Bugari su na kraju od ovoga odustali. (Nemojte međutim misliti da su Austrijanci na našoj strani bili zato što nas vole; ljudi su se jednostavno vodili svojim interesima, baš kao i Rusi.) Zanimljivo je napraviti jednu malu digresiju: Srbi su tokom rata obustavili akcije na jedan dan da bi međunarodni Crveni krst mogao da pređe preko naše zemlje do neprijateljskih položaja kako bi zbrinuo ranjenike, zbog čega je u holu zgrade Crvenog krsta u Ženevi postavljena tabla sa natpisom "Budi human kao što je bila humana Srbija 1885.". Prvi svetski rat: Pomoć U pitanju je jedini svetli primer bezuslovne pomoći Sankt Petersburga srpskom narodu. Car Nikolaj II ušao je u ovaj prvi globalni konflikt samo zbog Srbije, iako je njegova država bila potpuno nespremna za to; još uvek nisu bile zalečene rane revolucije iz 1905. godine, što će rezultirati Februarskom i Oktobarskom revolucijom 1917. godine čime su Romanovi zbačeni sa vlasti. Važno je napomenuti i to, da su Rusi uputili ultimatum Britaniji i Francuskoj da mora da prihvati i zbrine srpsku vojsku koja se povlačila preko Albanije ka Skadru, inače Rusija izlazi iz rata jer nema svrhe da u njemu ostaje ako više nema Srbije zbog koje je u sukob i ušla. London i Pariz, iako su prethodno hteli da ostave Srbe na cedilu, brže-bolje su skočili u pomoć. Drugi svetski rat: Tamo-'vamo Staljin ni na koji način nije pomagao partizanski ustanak u Jugoslaviji, sve dok Crvena armija nije ušla u Srbiju. Naše tadašnje rukovodstvo želelo je da zemlja bude nezavisna, ali je Moskva želela da komunistička Jugoslavija bude satelit SSSR-a kao i sve ostale države istočne Evrope. Ovo je rezultiralo izolacijom Beograda od strane Informbiroa i diplomatskim sukobom koji je pretio da preraste u rat. Do njega, srećom, nikada nije došlo; možda zbog toga što je Jugoslavija u četiri godine rata dokazala da ju je nemoguće efikasno okupirati. Tada smo rekli istorijsko ne interesima Moskve, i postali jedna od najnaprednijih zemalja sveta. Sankcije 1992: Izdaja Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, u maju 1992. godine nepriznatoj Saveznoj Republici Jugoslaviji uvode se sankcije rezolucijom Saveta bezbednosti 757, koje su predviđale potpuni međunarodni ekonomski embargo. Ovu rezoluciju su predložile Francuska, Velika Britanija, SAD, Belgija, Maroko i Mađarska, aizglasana je uz podršku Rusije sa 13 naprama 0. Kina i Zimbambve su bili uzdržani. Bombardovanje 1999: Izdaja Rusija je za sve vreme bombardovanja pokušavala da natera Miloševića da popusti pred zahtevima NATO-a. Međutim, to što je 3. juna odlučila da otvoreno podrži Zapad i svim diplomatskim kanalima koji su joj bili na raspolaganju natera Miloševića da se preda i povuče vojsku sa Kosova, bilo je ključno za obustavu neprijateljstava i prestanak bombardovanja Jugoslavije, tvrdi britanski general-pukovnik Majk Džekson. Rusija nije priznala Kosovo koje je 2008. godine proglasilo nezavisnost, i sve vreme pruža podršku našim rukovodstvima. Zbog čega to tačno radi, i da li će to pokušati da iskoristi za svoj račun u slučaju Krima, pokazaće vreme. Ono što je sigurno, Moskva ne brani Srbiju jer je voli već zato što joj Srbija treba. Vreme je i da Srbija shvati šta njoj treba, i da prestane da se vodi sentimentima: kao što je to kralj Milan na teži način shvatio pre skoro 150 godina.

ODGOVORITE
Name

Svaka ti čast.

30.09.2018 17:32

Veoma iscrpno, tacno i objektivno.

Name

Šah

30.09.2018 17:36

Bravo gospodine "Robin" Dok Srbi i Bosnjaci ne shvate da u Rusiji i Turskoj nemaju prijatelje,dotle nece biti mira na ovom podneblju. Neka se samo zapitaju koliko radnika ovog regiona radi u Rusiji u Turrkoj,koliko svestenskih lica kojima su puna usta Rusije i Turske,isto tako radi u tlm zemljama,dat cu odgovor, niti jedan! Svima su puna usta Rusa i Turaka a pouceni istorijom,znamo da nam niti jedni niti drugi nisu niti ce ikada pomoci.Medjutim svi zajedno veoma rado bjezimo na Zapad. Rusija prolazi kroz Bosfor i tako mora cuvati interes Turskoj,koju bi Ameri pojeli kao i sve "neposlusne"u tom regionu,da nema Rusa. Krajnje je vrijeme da i mi gledamo svoja posla...

Name

Nako

30.09.2018 16:27

Hahahaaha

ODGOVORITE
Name

Mrka

30.09.2018 16:44

Rusiji, baš kao i mnogim drugim zemljama, prioritetan je sopstveni interes, a da Rusi hoće da snažnije i konkretnije podrže Srbiju u rješavanju kosovskog pitanja to bi već učinili.Srbiji je, izgleda dovoljno što je Rusija podržava u UN, čije odluke mnogi ne poštuju, već rade onako kako njima odgovara.Ako rukovodstvo Srbije misli da je dobijanje šest polovnih MIG 29, čiji je remomntg koštao bezmalo 200 miliona dolara izuzetno velika podrška i pomoć, onda se grdno vara, Za taj novac moglo je da se kupi bar pet do šest, ako ne i više novih aviona od Švedske ili neke druge zapadne zemlje.Uostalom, Rusija brine svoje brige, a pitanje Kosova ne stavlja na dnevni red ni u razgovoru Putina i Trampa, jer je i pitanje Krima vrlo škakljivo pitanje.

ODGOVORITE