Niska primanja i ogromni troškovi

Dok plate godinama ostaju iste, cijene idu u visine, a potrošačka korpa za četveročlanu porodicu u RS iznosi preko 1. 800 KM.

Republika Srpska 31.07.2018 | 13:06 Prema dostupnim podacima potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u maju je iznosila 1.882,50 KM i prosječna isplaćena neto plata u iznosu od 847 KM pokrivala ju je sa svega 44,99 posto, podaci su Saveza sindikata RS.

Najviše zarade u maju su isplaćene u oblasti finansijske i djelatnosti osiguranja i to 1.313 KM i bile su manje za 2,88 posto u odnosu na aprilsku platu, a najniže u građevinarstvu, svega 558 KM i manje su za 0,53 procenata.

Iz Sindikata upozoravaju da su niske plate u maju ove godine primili i radnici u ugostiteljstvu i to samo 559 KM, zatim u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima – 572 KM. Prosječna majska primanja zaposlenih u oblasti umjetnosti, zabave i rekreacije iznosila su 575 KM, u trgovini 622 KM, u djelatnosti poslovanja nekretninama 632 KM, zatim u oblasti saobraćaja i skladištenja 636 KM, te u prerađivačkoj industriji 656 KM.

Navedene zarade pokrivale su troškove sindikalne potrošačke korpe od 29,64 do 34,85 posto, upozorili su sindikalci.

TROŠKOVI U BIH…

Najviše novca porodice u RS u maju su trošile za prehranu i to 699,21 KM,  stanovanje i komunalne usluge koštale su 568,87 KM, dok je za tekuće održavanje domaćinstva trebalo izdvojiti 105,25 KM. Odjeća i obuća koštale su 137,25 KM, higijena i njega zdravlja 88,31 KM, prijevoz 200,23 KM, te obrazovanje i kultura 82,38 KM.

Iz Saveza sindikaa RS rekli su da je iz navedenih podataka jasno da je u RS krajnje vrijeme da se potpišu Opšti i granski kolektivni ugovori, te da se povećaju plate i poboljša životni standard svim radnicima. To bi ublažilo stalnu migraciju školovane i radno-sposobne radne snage koja sve više odlazi na rad u inostranstvo.

Banjalučanin koji godinama živi u Njemačkoj, ali koji posjećuje rodni grad svake godine kaže da su u proteklih godinu dana cijene znatno poskupile.

“Sve je poskupilo, hrana i kozmetika prije svega. Ranije sam dosta toga kupovao ovdje, ali sada se zaista ne isplati, bolje mi je da sve donesem iz Njemačke kada dolazim u Bosnu, više mi se isplati. U narednom period planiram renoviranje stana u Banajluci, a kako stvari stoje sav potreban material ću kupiti u Njemačkoj, ovdje je sve mnogo skuplje”, kaže nam on.

Ekonomista Damir Miljević kaže da se sva poskupljenja negativno odražavaju na građane s obzirom na niska primanja stanovništva koja uz to još ne prate rast troškova života.

“U takvim uslovima građani s obzirom na ograničena sredstva kojima raspolažu najčešće se odriču od kupovine bilo čega što ne predstavlja osnovnu ljudsku potrebu, a mnogi nažalost nisu u stanju ni da obebjede dovoljno hrane za sebe i svoju porodicu tako da se uglavnom kupuje roba najniže cijene, a time i kvaliteta. S obzirom na niska primanja i veliku nezaposlenost preko 50 % stanovništva u BiH živi ispod ili na granici siromaštva dok mnogi nisu u stanju obezbjediti ni tri obroka dnevno. Za razliku od njih imamo oko 10 % stanovništva koje čini političko-tajkunska klasa koja je za sebe prigrabila najveći dio društvenog bogatstva i koja je sebi u stanju priuštiti sve što im na pamet padne”, kaže za BUKU Miljević.

Miljević kaže da se život građana može poboljšati na dva načina.

“Prvi način je ono što se dešava zadnjih godina, a to je masovni odlazak radno sposobnog stanovništva u inostranstvo. Iako sa stanovišta društva to nije baš poželjno riješenje, sa stanovišta pojedinca i njegove porodice to je potpuno razumno, efikasno i racionalno riješenje problema. Drugi način je temeljna preraspodjela društvenog bogatstva koje se stvara i koja mora ići u dva pravca. Prvi je preraspodjela od bogatih ka siromašnima što se postiže uvođenjem sistema progresivnog oporezivanja dohodaka, prihoda od kapitala i imovine. Drugi pravac je preraspodjela između države i građanina koja podrazumjeva smanjenje javne potrošnje a povećanje individualne potrošnje, a moguće ju je izvesti smanjenjem kojekakvih fiskalnih i parafiskalnih davanja građana, smanjenjem administracije i povećanjem efikasnosti rada države. Nažalost u zemlji ne postoji spremnost na ovako ozbiljne rezove u sistemu pa kao posljedicu imamo odlazak stanovništva, sve veće zaduživanje i sve veće siromašenje”, pojašnjava Miljević.

Miljević dodaje da u uslovima gdje ne postoji spremnost sistema da radi u korist svih svojih građana ovima ne preostaje ništa drugo nego da se bore za promjene sistema ili da svoj položaj promijene tako što će promijeniti mjesto života i rada, odnosno otići u inostranstvo.

EVIDENTNA POSKUPLJENJA

Iz Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH kažu da su evidentna poskupljenja namirnica i higijenskih  potrepština u posljednje vrijeme i to 0,2% više za juni 2018. godine u odnosu na prethodni  mjesec.

“Prema službenim evidencijama nadležnog ministarstva trgovine cijene u junu 2018 godinu su u odnosu na juni 2017.godinu više za 2,1%. Svako poskupljenje cijena utiče i na ionako nizak životni standard naših građana- potrošača, posebno što rast cijena ne prati istovremeno rast plata i penzija. Time su ugroženi ekonomski interesi svih potrošača koji su prinuđeni da minimiziraju svoje stvarne potrebe, odnosno  da kupuju po sniženjima, na kartice odnosno  rate, pa i one najosnovnije životne potrebe, hranu, školske udžbenike i slično”, kažu za BUKU iz Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH.

Iz ove Institucije kažu da je u BiH na snazi slobodno formiranje cijena i isto je uređeno na nivou entiteta kroz Zakon o kontroli cijena na nivou FBIH, odnosno kroz Zakon o regulisanju cijena u RS i pri entitetskim ministarstvima trgovine postoje službe odnosno savjeti za praćenje i kontrolu cijena koje prate djelovanje mjera ekonomske politike u oblasti cijena, te poduzimaju mjere radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu.

“Kao mjere neposredne kontrole cijena mogu se za pojedine proizvode propisati fiksne cijene ili najviše cijene ili pak davanje saglasnosti na cijene. Mjere neposredne kontrole cijena se zasnivaju na ekonomskim kriterijima i iste propisuje Vlada Federacije odnosno Vlada Republike Srpske. Institucija ombudsmena za zaštitu  potrošača u BiH saglasno državnom Zakonu o zaštiti potrošača nema  administrativne nadležnosti u smislu cijena”, kažu nam.

Sve dok se plate znatno ne povećaju naši građani će jedva spajati kraj sa krajem. Život u BiH je takav da mnogi planiraju odlazak u zemlje gdje se cijene radnici i građani i gdje se može zaraditi dovoljno novca za normalan život, za život dostojan čovjeka.

Izvor: Buka