Da li je B. Hojt Ji otpisao Čovića?!

Kroz formulaciju o korumpiranim političarima u BiH poslat je jasan signal da za američku stranu Dragan Čović nije igrač za budućnost, pa bi se i hrvatska politika trebala tome prilagoditi ako želi imati uticaj na rasplet u BiH i zaštititi sigurnost svojih granica, piše novinarka Slobodne Dalmacije, Višnja Starešina, u analizi poruka koje je nedavno odaslao američki diplomata Brajan Hojt Ji.

Bosna i Hercegovina 03.01.2018 | 20:17 PIŠE: Višnja Starešina

Ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Čepurin jesenas ga je ljutito prozvao “sedamdeset petim zamjenikom dvadeset četvrtog pomoćnika zamjenika ministra spoljnih poslova SAD-a”, predočavajući mu da nikad nije vidio Trampa, pa čak niti svoga šefa Reksa Tilersona. Učinio je to nakon što je Brajan Hojt Ji, zamjenik pomoćnika američkog državnog advokata zadužen za jugoistočnu i srednju Evropu, usred Beograda javno i direktno poručio srpskom vodstvu da ne mogu sjediti na dvije stolice: ruskoj i zapadnoj.

Brajan Hojt Ji posljednjih se mjeseci ističe neuobičajeno otvorenim porukama za jednog diplomatu. Uoči Božića ponovno se oglasio intervjuom grčkoj novinskoj agenciji ANA-MPA, koji se može čitati i kao horoskop američke politike prema jugoistočnoj Evropi za 2018.

Jer, B. Hojt Ji ipak nije sedamdeset peti zamjenik, već je zapravo putujući glasnik američke državne politike, čiji se strateški interesi ne mijenjaju s promjenom administracije, čak ni kada je razlika toliko velika kao što je velika razlika izmeđuBaracka Obame i Donalda Trampa. Uz to, B. Hojt Ji je jedan od najboljih poznavaoca balkanskih prilika u cijeloj američkoj administraciji, koji je u posljednjih četvrt vijeka, u različitim ulogama, uvijek bio na ključnim mjestima ključnih političkih procesa.

Prvi put se susreo s postjugoslavenskom krizom 1993. godine, u jeku rata u BiH, kada je Amerika počela preuzimati vodstvo u mirovnom procesu. B. Hojt Ji u taj je proces ušao kao mladi asistent posebnog američkog izaslanika za bivšu Jugoslaviju Čarlsa Redmana.



Čarls Redman, diplomata s vojno-sigurnosnim profesionalnim backgroundom, zapravo je bio tvorac političko-vojnog koncepta koji je doveo do Dejtonskog sporazuma, a Hojt Ji bio je njegova desna ruka u tom procesu povjerljivih razgovora, pregovora i dogovora, kako na lokalnom niovu, tako i na nivou najmoćnijih država svijeta. Nakon toga, od početka provođenja Dejtonskog sporazuma do američke vojne intervencije na Kosovu i Srbiji bio je zamjenik šefa Kancelarije glavnog advokata NATO-a Haviera Solane, potom je postao glavni američki diplomata u Crnoj Gori u vrijeme priprema njenog osamostaljenja.

U finišu hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om, kad je SAD otklanjao posljednje (britanske) prepreke samostalnom hrvatskom ulasku u EU (topnički dnevnici i sl.), Hojt Ji je bio zamjenik američkog veleposlanika u Hrvatskoj. Od 2013. je na sadašnjoj dužnosti. I ne samo da poznaje političke prilike u nas i u regionu, već u dušu poznaje sva politička vodstva: kako misle, kako lažu, kako kradu… Zato njegove predbožićne poruke valja imati na umu.

Poruka Srbiji ostala je nepromijenjena: ima punu podršku SAD-a za priključenje EU-u, ali pod uslovom da se oslobodi uloge ruskog trojanskog konja u zapadnim integracijama.

Poruka BiH naročito je zanimljiva. Hojt Ji je za stanje u državi prozvao korumpirane političare, koji podstiču tenzije i čuvaju status quo kako bi sačuvali svoje pozicije, i pozvao da ih se pozove na odgovornost, da se ojača pravni poredak i “suprotstavi se klijentelističkoj mreži koja te političare drži na vlasti”.

To znači da bi sudski postupci za korupciju i organizirani kriminal u sljedećoj godini mogli zahvatiti širi krug političkih elita u BiH: i hrvatske i srpske i bošnjačke.

I dakako, ključna poruka odnosi se na energetiku. Ističući važnost izgradnje mreže LNG terminala u jugoistočnoj i srednjoj Evropi kako bi se dugoročno dokinula zavisnost o ruskom plinu koja ugrožava nacionalnu sigurnost tih država, dovodeći ih u političku zavisnost o Rusiji, Hojt Ji požuruje izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju (Grčka), izgradnju interkonektora Grčka – Bugarska i Grčka – Srbija.

Hrvatska u tom intervjuu nije ni spomenuta, baš kao ni LNG na Krku. Ali hrvatska Vlada i premijer Plenković mogu iz njega mnogo iščitati. Posebno ako znaju (a znaju) da je upravo Hojt Ji inicijator one Trumpove javne doskočice na samitu država triju mora u Varšavi, kad je upitao hrvatsku predsjednicu zna li nešto o LNG-u na Krku.

Dakle, ako hrvatska Vlada želi pokazati istinsku želju za američkim partnerstvom u sljedećoj rundi balkanskog raspleta, LNG na Krku je već trebao biti dovršen. A nije niti započet. Političko uskrsnuće Ivana Vrdoljaka, koji je u američkoj administraciji percipiran kao glavna opstrukcija LNG-a na Krku, sasvim sigurno ne pridonosi hrvatsko-američkom partnerstvu. Jer niko ozbiljan ne vjeruje da je “uskrsnuo” kako bi se bavio informatizacijom i obrazovanjem nacije.

Treće, kroz formulaciju o korumpiranim političarima u BiH poslat je jasan signal da za američku stranu Dragan Čović nije igrač za budućnost, pa bi se i hrvatska politika trebala tome prilagoditi ako želi imati uticaj na rasplet u BiH i zaštititi sigurnost svojih granica.



Ne prepozna li ove poruke, Hrvatskoj bi se moglo dogoditi da umjesto ključnog partnera postane moneta za potkusurivanje: preko koje će Aleksandar Vučić dogovarati evropski put Srbije, Bakir Izetbegović ili njegov nasljednik dogovarati ozakonjenje bošnjačke dominacije i progon Hrvata iz BiH, Miroslav Cerar ili nasljednik dogovarati razgraničenje u Piranskom zalivu.

A hrvatski državni vrh postati zaklon hrvatskoj korupcijskoj hobotnici, koja pere ruske dolare (ras)prodajući hrvatsku budućnost.

Izvor: Slobodna Dalmacija