Godina noćne more za djecu

Djeca koja žive u zonama sukoba izložena su napadima šokantnih razmjera, upozorava UNICEF u svom najnovijem izvještaju za 2017. godinu.

Svijet 29.12.2017 | 07:46
Godina noćne more za djecu
Djeca su postala mete u sukobima širom svijeta, koriste ih kao živi štit, ubijaju, ranjavaju i regrutuju za borbe.

Silovanja, prisilni brakovi, otmice i porobljavanje postali su standardne taktike u sukobima u Siriji, Jemenu, Nigeriji i Mjanmaru, upozorava UNICEF.

"Djeca su bila izložena napadima i brutalnom nasilju u njihovim domovima, školama i na igralištima", istakao je Manuel Fontaine, direktor za hitne programe pri UNICEFu, koji je dodao:

"Zbog toga što se ti napadi nastavljaju godinu za godinom, ne možemo više zatvarati oči pred tim. Takva brutalnost ne može biti nova normalnost."



U UNICEFovom izvještaju se posebno ističu dugotrajni sukobi u Africi. To su područja, navodi se, koja su među najgorima za djecu, gdje su ona korištena kao svjesni ciljevi. U regiji Kasai u Demokratskoj Republici Kongo je gotovo milion djece moralo napustiti svoje domove ove godine, dok je više od 400 škola ciljano napadnuto.

U Nigeriji i Kamerunu je džihadistička grupa Boko Haram koristila oko 135 djece kao bombaše samoubice  to je pet puta više nego prethodne godine.

U Južnom Sudanu je 19.000 djece od 2013. godine bilo prisiljeno da se bore kao djeca vojnici. Brojna djeca u Južnom Sudanu dan za danom čekaju hranu međunarodnih organizacija, jer u njihovoj vlastitoj zemlji vlada glad.

UNICEF procjenjuje da je u Jemenu najmanje 5.000 djece ubijeno ili ranjeno od izbijanja građanskog rata u toj zemlji u martu 2015. godine. Akutna nestašica hrane u zemlji je zaslužna za to da gotovo dva miliona djece pati od neuhranjenosti.

U Iraku i Siriji je oko 700 djece navodno ubijeno u razdoblju do septembra ove godine, dok je UNICEF zabilježio brojne slučajeve gdje su mladi ljudi bili žrtve snajperske paljbe ili čak bili korišteni kao živi štitovi.

(Agencije)
 

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

iz BiH

29.12.2017 09:51

U proljeće 1992. sam imao 12 i po a u jesen 1995. sam imao 16 godina. Tamo gdje sam živio u ratnim zonama u to vrijeme sam redovno išao u završne razrede osnovne i početne razrede srednje škole koju sam završio negdje poslije rata. Živio sam u ratu i iza rata u tuđim kućama. Svojoj nisam mogao prići od 04/1992 do 03/1996 zbog prve linije fronta na tom mjestu. Kad sam prvi put obišao kuća mi je bila srušena do temelja a s obje strane puta je bio označen rizik od minskih polja. Uspio sam se ondje vratiti početkom 2001.godine kad je taj rejon razminiran i obnovljen od donacija poslije rata. U ratu je bio problem ratom pogođena ekonomija, zone u koje nije bilo sigurno ulaziti zbog ratnih dešavanja, porušeni infrastrukturni objekti, povremena granatiranja a noću je bio policijski čas - prespavaš ga u kući u kojoj se nalaziš i gotovo. Inače danju kad nema granatiranja nije bio veći problem kretanje gdje to bilo sigurno za civilno stanovništvo pa je bilo moguće recimo s mirom gledati prirodne ljepote gdje to bilo sigurno u to vrijeme.

ODGOVORITE
Name

Д

29.12.2017 10:30

Туга и јад имали икаквог закона да се дјеца неуништавају

ODGOVORITE