Krst sudbine Radmila Kostića

"Krst je sudbina svakog hrišćanina koji ga nosi cijelog života. Sa krstom se rađamo, pod ovim znamenjem bitišemo i umiremo. On je ta zvijezda vodilja koja, kao lučka u mrkloj noći, osvjetljava naš put, stazu nade, pokajanja i spasenja“, kaže invalid Radmilo Kostić iz Rudog dok skalperom dotjeruje komadić drveta od tisovine.

Republika Srpska 09.08.2017 | 20:50 „Uz molitvu i blagoslov, koji sam imao od svog duhovnika prote Rajka Cvjetkovića i sad upokojenog mitropolita dabrobosanskog Nikolaja, svesrdnije sam se posvetio izradi krstova", počinje priču o svom amatarskom bavljenju umjetnošću ovaj čovjek iz Rudog.

Radmilo je u ratu, u maju 1995.godine, teže ranjen u bici za Goražde. U borbi za život na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu ljekari mu iz čvrsto stisnute ruke nisu mogli da uzmu krstić od tisovine koji je sam u rovu izdjeljao.

„Tisa jej po predanju sveto drvo koja ima neobjašnjivu snagu, zrači toplinom, ljepotom godova i izazovom da se oblikuje. Ona prosto mami čovjeka nadahnutog božijim darom da joj vještim rukama i preciznim alatom ponovo udahnjuje dušu stvarajući predmete uz koje će se pjevati svete liturgije i kaditi tamjan", objašnjava Kostić.

U izradi raznih veličina i ovog simbola hrišćanstva vedri i nasmijani Ruđanin, kaže da nalazi svoj duhovni mir, spokojstvo i zadovoljstvo.

„Uz taj rad i opuštanje jednostavno zaboravim na bolove, na to da mi je sudbina odredila da sam vezan za kolica i za sve probleme koji svakodnevno prate čovjeka posebno u invalidskom životu“, priča Kostić.

Krst jej simbol koji nam je Hristos podario pa ga zato i darujem voljenim, dodaje ovaj teški invalid.

„Najveće mi je zadovoljstvo kada mogu da poklonim krst, koji sam izradio, da li običnim ljudima na ulici, prijateljima, rodbini ili crkvama i manastirima,“ navodi Kostić.

Krstićevi krstići od tisovine nalaze se u manastiru Dobrun, Ostrog, Dobrunska Rijeka pa u fruškogorskim i drugim svetinjama.



Radmilova sestričina, budući profesor srpskog jezika i književnosti, Jovana Lazović kaže da se još kao djete pitala zašto njen ujak mora da bude vezan za invalidska kolica.

„Kad sam njega upitala dobila sam odgovor da Bog svakom da njegov krst i da ga svi u životu nosimo. Bog mu da samo onoliko tereta koliko on može ponijeti i podnijeti. I da je čovjek u životu u nekim momentima slabiji od ljuske jajeta dok je u drugim situacijama tvrđi od stijene“, kaže Lazovićeva.

Ona ističe da je njenom ujaku Bog dao tu snagu da krst nosi kroz život onako kako on to samo zna izradom svojih krstića uz koje zaboravlja sve životnene nedaće.

Ovaj samouki umjetnik od onih kojima daruje krstiće od tisovine dobija na poklon mašine za njihovu obradu jer, kako veli, dobro se uvijek dobrim vraća.

Radmilo Kostić je napisao i knjigu pod nazivom „Bijaše rat devedesetih“.

(BN televizija)