Preživljavaju od samo 105 maraka mjesečno

„Moja najveća želja je da mama, brat i ja budemo zdravi, da ne budemo gladni i da imam hljeba da ponesem za doručak u školu", kaže kroz suze šestogodišnja djevojčica Jelena Jovanović, dok drhti od hladnoće u podrumu kuće u Rogatici.

„Za Vaskrs smo na stolu imali šarana jaja koja nam je dala jedna komšinica i mama je spremila pitu i ništa drugo nije bilo. Željela bih da ponekad imam slatkiša i igračaka i novu odjeću, ali mama nema para da mi to kupi", govori mala Jelena jecajući i privijajući na grudi staru igračku, lutku od pliša.

Jelena je dijete iz prvog braka Tankose Janjić, samohrane majke, koja pored nje ima i sina Nemanju. Kućni budžet ove tročlane porodice je 105 konvertibilnih maraka mjesečno na ime dječijeg dodatka i drugih primanja uopšte nemaju.

Tankosa bukvalno rečeno nema novca ni za preživljavanje. Kaže da je dva puta pomogao načelnik opštine Tomislav Puhalac i da živi samo zahvaljujući dobrim ljudima. Ona navodi da su joj u Centru za socijalni rad rekli da ne može dobiti pomoć, jer je radno sposoba. A ona kaže da jeste, ali ko će da joj čuva djecu dok radi, jer su mala.

„Podstanari smo, stotinu maraka je kirija, nisam platila za prošli mjesec, ni za struju i vodu nemam para, ne znam da li će me gazdarica razumjeti ili ćemo, po ko zna koji put, morati da se selimo zbog neplaćanja obaveza", jada se Janjićeva.

Tanja je uskraćena i za alimentacije, jer su oba oca njene djece nestala bez traga i glasa i žive, kako kaže, možda i u Srbiji.
„Evo, televizor mi je dao komšija dok sam ovdje, jedna žena šporet, a na njemu radi samo jedno kolo, frižider je poklonila baka iz komšiluka. Od moje imovine su samo dva stara kauča i poklonjena fotelja", objašnjava Janjićeva.

Najteži i skoro nerješiv problem ove siromašne porodice je kako objezbjediti hranu. Tankosa ne zna kako preživi dan, a posebno mjesec dana do primanja tih 105 konveribilnih marka. „Jedan domaćin nam daje krompir, pa je to glavno, osnovno i često jedino jelo. Za doručak prženi krompir, za ručak krompirova čorba, uveče pečen krompir u tepsiji. Nažalost, nekad ni toga nema, ali se trudim da djeca na spavanje ne odu gladna, ali su nedovoljno sita – to je česta pojava", priča Janjićeva.

Ona veli da ako joj od dječijeg doplatka preostane neka marka, kupi djeci i viršle za doručak. Slatikiše skoro nikad. Dobri ljudi pomažu Janjićima da nabave drva da se bar ne pomrznu a, kako kaže Tanja, gospođa Radmila je Jeleni zimus kupila čizmice da može ići u školu. „Glavni cilj mog života je da djeca budu živa i zdrava, da imamo puno hrane i da im obezbjedim normalne uslove kako bi postali dobri ljudi“, govori Tankosa.

Priča da je ponosna na kćerku Jelenu koja je inteligentna i vrijedna djevojčica, dobar učenik, poslušno djete koje joj pomaže oko desetomjesečnog sina Nemanje i kupovine u prodavinici. „Kad je jednom došla od drugarica bila je tužna, jer je vidjela njen računar i igrice koje na njemu mogu da se igraju. Nije tražila da joj ga kupim, jer zna da nemam novca ni za hranu. Ali šta ćeš, dijete je to, ostaće mnogo toga željno u djetinjstvuk, jer mu je takva sudbina", završava svoju tužnu ispovjest Tankosa Janjić iz Rogatice.

Telefon za pomoć: Tankosa Janjić 065 / 542 - 670

Žiro račun kod Nove banke: 5557 0000 2220 8206

BN televizija