Projekat za razbijanje srpske dijaspore

Sarajevski projekat pretvaranja srpske dijaspore u bosansku dijasporu uzeo je maha. Možemo samo da im čestitamo sa kojom upornošću i uspijehom svrstavaju srpska udruženja pod svoj krov. Projekat je dugoročan pa su spremni čak da podrže osnivanje dijaspore Republike Srpske, koja bi kad-tad, ako ne baš odmah, postala dijaspora Bosne i Hercegovine.

Republika Srpska 21.04.2016 | 12:16

Posao koji rade je sasvim legalan i legitiman, ali je legalno i legitimno i ovo što ja radim, to jest upozoravam vas da je adresa vašeg udruženja na veb portalu Ministarstva za ljudska prava, izbjeglice i raseljena lica, samo prvi korak ka vašem utapanju u nešto što još nije dobilo završnu formu, a vodi ka gubitku srpskog, a prihvatanju bosanskog ili čak bošnjačkog identiteta.

Desilo se, ne znam kako, da je adresa Udruženja Majevičana u Švajcarskoj postavljena na veb portalu pomenutog ministarstva. Desilo se to, vjerovatno prije tri ili četiri godine kada je zamjenica ministra bila jedna gospođa iz mojih Lopara. Nisam za to znao, pa sam se čudio zašto dobijam elektronska pisma od bošnjačkih organizacija iz svijeta koje su ekstremno antisrpske.

Načitao sam se tekstova u kojima se moj narod naziva zločinačkim, genocidnim, agresorskim i sl., ali nisam htio da reagujem nego sam samo arhivirao tekstove pune izliva mržnje koje možete i vi pročitate na veb portalima tih organizacija, mada ne baš sve jer neki su tekstovi slati kao cirkularna pisma, najčešće potpisavani imenom prezimenom nekog Borogovca ili čak dva čovjeka sa tim prezimenom. Oni koji nam šalju e-mailove vjeruju da smo muslimani odnosno Bošnjaci pa kao svoj svome šalju nam tekstove koji se ničim ne razlikuju od onih pisanih od 1992-1995.

Ne ja ne vezujem te organizacije za ministarstvo na čijem veb portalu je bez dozvole našeg udruženja postavaljena naša adresa, ali pošto spadam u dobro obaviještene ljude, znam za projekat koji je napravljen i polako se ali sigurno sprovodi. Kao što povremeno pratim aktivnosti bošnjačkih organizacija u Švajcarskoj i znam dobro da je svaka saradnja sa njima na našu štetu. Kako bi moglo da bude drugačije kad svi oni baziraju svoje aktivnosti na antsrpskoj proppagandi iz devedesetih.

Od 1990 sam u dijaspori i svjedok sam da bošnjački političari kad gostuju na zapadu nastupaju na isti način na koji su nastupali i devedesetih. Još uvijek daju izjave o dvjesta pedeset hiljada ubijenih muslimana i sto hiljada silovanih muslimanki. Mi u zemljama zapadne Evrope dobro se sjećamo antisprke propagande koja je danas nešto stišana, ali se još uvijek potkradu informacije tipa „Srbi muslimanski teroristi" i sl. Po onoj narodnoj: „na vuka vika dok lisice meso jedu."

Nismo zaboravili i ne treba da zaboravimo sve laži kojima su niavni konzumenti informacija bili zatrpavani. Od Švarcovih nebuloza kako srpski ljekari usađuju pseće embrione u materice muslimankapa, preko Šaćirbejove laži o kanibalizmu koji je redovana pojava u zarobljeničkim logorima uz Silajdžiđevu laž o 80 000 silovanih muslimanki, do Rudolfa Šarpinga koji je pričao nebuloze o Srbima koji igraju fudbal odsječenim glavam kosovskih Albanaca i slade se na roštilju pečenim fetusima izvađenim iz albanskih žena.

Dakle drage dame i gospodo, vaša udruženja se nalaze u društvu onih organizacija koje negiraju postojanje Republike Srpske, baziraju sve svoje aktivnosti na medijskoj laži o 8500 ubijenih Srebreničana, organizuju istorijska predavanja u kojima negiraju naše postojanje ili u najboljem slučaju u tim istorijama, nazivaju nas Vlasima, pogrdno kao što su nas iza leđa nazivali decenijama. Pored školovanog hohštaplera Noela Malkoma koji je po narudžbi Alije Izetbegovića napisao istoriju Bosne, postoji još par pseduo istoričara koji pišu pa principu „babi se snilo što je babi milo".

Isti Malkom je napisao i istoriju Kosova, na žalost mi spavamo dok nam hohštapleri pišu istoriju, istoriju koju naši dragi sugrađanih guraju u svijet kao jedinu ispravnu.

Bosna i Hercegovina je protektorat u čijem sastavu se nalazi i Republike Srpska, to jeste činjenica ali ne znači da moramo da budemo srećni zbog toga niti treba da pristanemo da neko na naš račun stvara Bosansko-hercegovački identitet u dijaspori. Prije samo dvadeset i tri godine su počeli da stvaraju bošnjački identitet odnosno obnavljaju ono što je počeo Benjamin Kalaj, apetiti su im u međuvremenu porasli pa uz pomoć perfidne politke pokušavaju da Srbe porijeklom iz Bosne svrstaju u bosansku dijasporu, i kasnije da ostvare svoj san o unitarnoj Bosni, a poslije toga vjerovatno slijedi ona Izetbegovićeva ideja, koju je neporezno izlanuo 1990 godine o muslimanskoj državi čim bude 50% plus jedan musliman u Bosni i Hercegovini.

Trenutno u Švajcarskoj djeluje nekakva I-platforma koju vodi SP političar Ivica Petrušić, o kakvoj se političkoj gromadi radi kazuje činjenica da je pomenuti predložio da se sa švajcarske zastave skine bijeli krst jer se njime vrijeđaju vjerska osjećanja nehrišćana u Švajcarskoj. Nadam se da je ovo dovoljno da se portretira njegova ličnost i da ne treba da trošim riječi na njega.

Zanimljivo je da je ista organizacija ponudila saradnju SPC i srpskim udruženjima u Švajcarskoj što je na žalost otac Miroslav Simijonović prihvatio, pa je upriličen jedan sastanak u hramu Uspenja presvete Bogorodice u Cirihu na koji nije došao niko od vodećih ljudi te organizacije nego je upotrijebljena neka Anita Savić da predstavlja tu famoznu organizaciju.

Oni koji su osmislili projekat znaju šta i zašto rade jer je činjenica da nam je druga i treća generacija u priličnoj mjeri razsrbljena i da je lako moguće da će mladi u krizi identiteta prihvatiti ono što im se vješto ponudi.

Znamo li mi šta radimo? Da li su vaša udruženja uvrštena u bosansku dijasporu odlukom uprave udruženja?
Ako ste vaše udruženje uvrstili svjesno u bosansku dijasporu, zašto ste to učinili?

Autor: Miodrag Lukić