Dvije decenije od zatvaranja zloglasnog logora u Sarajevu

Prema svjedočenju bivših zatočenika, "Silos" je imao sve elemente zloglasnog logora iz Drugog svjetskog rata Aušvic. U "Silosu" je bilo zatočeno 600 srpskih civila, od čega su 24 umrla od posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, tortura i mučenja glađu...

Bosna i Hercegovina 25.01.2016 | 09:35

Koncentracioni logor "Silos" u Tarčinu kod Sarajeva, u kojem je bilo zatočeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, torture i mučenja glađu, zatvoren je prije 20 godina, 27. januara 1996. godine.

"Silos", kao koncentracioni logor za Srbe, kojim je upravljala takozvana Armija BiH, otvoren je 11. maja 1992. u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, a zatvoren je 27. januara 1996. godine na Svetog Savu, odnosno dva mjeseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

Prema svjedočenju bivših zatočenika, "Silos" je imao sve elemente zloglasnog logora iz Drugog svjetskog rata Aušvic. U "Silosu" je bilo zatočeno 600 srpskih civila, od čega su 24 umrla od posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, tortura i mučenja glađu.

U tom logoru, jednom od ukupno 126 na području ratnog Sarajeva, uglavnom su bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i drugih okolnih mjesta.

Najmlađi među njima bio je 14-godišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac koji je imao više od 85 godina i umro je u "Silosu" na temperaturi koja je uvijek bila niža za deset stepeni u odnosu na spoljnu.

Torture nisu bile pošteđene ni žene, od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće.

Srpski zatočenici, koji su preživjeli stravične torture, svjedočili su da su tadašnji zvaničnici u vladi takozvane Republike BiH dolazili u "Silos" i da su bili upoznati o dešavanjima u logoru.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić rekao je ranije Srni da u BiH i dalje važi poražavajuća činjenica da ne mogu odgovarati oni koji su počinili ratne zločine nad Srbima, pogotovo kada je riječ o "Silosu", zatvoru u kasarni "Viktor Bubanj", pa čak i jednom logoru koji se zvao "Alija Izetbegović", jer ni u jednom od tih slučajeva nema ni nalogodavaca ni izvršioca, iako je u njima bilo mnogo ubijenih Srba.

Prema njegovim riječima, u mnogim od tih logora ležala su i djeca i starci srpske nacionalnosti, ali to nikada nije bio dovoljan razlog da Sud i Tužilaštvo BiH pravično reaguju, što pokazuje da je riječ o klasičnoj "političkoj prirodi" tih institucija.

On podsjeća da su MUP i Savez logoraša Republike Srpske zajedno radili na dokumentovanju ratnih zločina nad Srbima, nakon čega su svu prikupljenu dokumentaciju dostavili Haškom tribunalu, da bi potom te materijale uputili i Specijalnom tužilaštvu za ratne zločine Srbije, kao i Hrvatske, ali sve to nije dalo očekivane rezultate i adekvatnu reakciju pravosudnih organa.

Bivši zatočenik "Silosa" Radojka Pandurević u ranijem svjedočenju za Srnu ispričala je da je i Alija Izetbegović dva puta bio u blizini "Silosa".

Bivši zatočenik logora smrti Slavko Jovičić Slavuj, i bivši poslanik u parlamentu BiH, iz "Silosa" je izašao 27. januara 1996. godine.

On je svjedočio da je "Silos" bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti, gdje su muslimanski vojnici i čuvari zatvorenike gledali kao životinje koje su svakodnevno tukli, mučili na razne načine, "ubijali" glađu i trovali raznim lijekovima.

O raspuštanju logora "Silos" zatvorenici su saznali od predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.

Logor su napustili 26. januara 1996. godine, dok su posljednja 42 zatvorenika izašla dan kasnije, čime su konačno zatvorena vrata ovog kazamata.

Glavni pretres u ovom predmetu pred Sudom BiH počeo je 19. aprila 2012. godine.

Za zločine počinjene u logoru "Silos", kasarni "Krupa" i Osnovnoj školi "9. maj", Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.

Optužnica pomenuta lica tereti za krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva i krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, preciznije oni su optuženi za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju te odvođenje zatočenika na prinudni rad.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Kriznog štaba, kasnije ratnog Predsjedništva opštine Hadžići, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika logora "Silos", a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u "Silosu".

Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u "Silosu" i upravnik logora u magacinu u kasarni "Krupa". Ostali optuženi bili su pripadnici vojnih, civilnih i policijskih struktura.

Bivši komandant Prvog korpusa takozvane Armije BiH Vahid Karavelić optužio je članove ratnog Predsjedništva i Vlade takozvane Republike BiH da su isključivi krivci za postojanje ovog zloglasnog logora.

Karavelić je pred Sudom BiH, između ostalog, ustvrdio da je najuže bošnjačko ratno rukovodstvo, koje su u to vrijeme, osim Alije Izetbegovića, činili aktuelni ministar spoljnih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić, Ejup Ganić i Nijaz Duraković, imali kontrolu nad dešavanjima u "Silosu".

Nakon izvođenja materijalnih dokaza Tužilaštva, koje je prethodno saslušalo svjedoke, u toku je saslušanje svjedoka odbrane, a sljedeće ročište zakazano je za 28. januar.

Ovo je jedino suđenje za logor smrti "Silos", a počelo je u maju 2012.

Tužilaštvo BiH obavijestilo je početkom pretprošle godine MUP Republike Srpske o donošenju naredbe o neprovođenju istrage protiv 455 lica za ratne zločine počinjene u logoru "Silos" Tarčin, Osnovnoj školi "9.maj", "Krupa", "Igman", "Hrasnica", u kojima su stradala lica srpske nacionalnosti u periodu od maja 1992. do 27. januara 1996. godine.