Orić - gospodar života i smrti u Srebrenici

Bivši komandant muslimanskih snaga u Srebrenici Naser Orić bio je neprikosnoveni gospodar tog grada i pod njegovom potpunom zaštitom našli su se mnogi koji su po njegovom nalogu ubijali Srbe i Bošnjake, bezočno pljačkali imovinu jednih i drugih i sticali silno bogatstvo zloupotrebom humanitarne pomoći, pišu "Večernje novosti".

Bosna i Hercegovina 01.07.2015 | 09:06

List u današnjem izdanju prenosi svjedočenje bivšeg načelnika Policijske stanice Srebrenice Hakije Meholjića koji je u iskazu naveo da je policija bila pod stalnim opstrukcijama komandanta 28. divizije - Orića, te da joj je više puta prijećeno i da je napadana "ukoliko bi se u pritvoru našao neko koga je štitio Orić".

"U martu 1993. godine je tako zaštitio Ejuba Golića, ubicu Huse Husića i Fikreta Salkića. Rekao je, meni je Golić potreban i ne pišite ništa protiv njega", naveo je Meholjić.

On je dalje svjedočio da je Orić uzeo u zaštitu i Mithada Salihovića koji je ubio Ilinku i Krstu Dimitrovski, a da je pravdi, zahvaljujući njemu, umakao i Emir Halilović, ubica Zagorke i Slobodana Zekića i Slavoljuba Neškovića, koga je usmrtio u srebreničkoj bolnici.

"Orić je oko sebe okupio ljude sklone svemu i svačemu. Njima je ostavljao mrvice da bi svog konja mogao čak i medom da hrani", izjavio je Meholjić.

U iskazima svjedoka do kojih su došle "Novosti" naveden je i transkript emisije radio Srebrenice iz 1994. godine u kojoj je gostovao predsjednik opštinskog vijeća Osman Suljić, a kome su se gladni Srebreničani obraćali sa žalbom da se tone humanitarnog brašna prodaju na pijaci, a da narod nema šta da jede.

Slušaoci su tada prenijeli Suljiću da su Orićevi magacioneri, kojim su se obraćali za pomoć, umjesto da im daju hranu osiono odgovarali "ako nemate šta da jedete pasite travu".

U izjavama više desetina svjedoka navedeno je da bi sudbina mnogih iz Srebrenice bila drugačija da nije bilo profiterstva i trgovine i da je bilo mudrijeg i odvažnijeg držanja vojne i civilne uprave, i kao posebno mučno izdvojeno da Orićevi štićenici nisu imali milosti ni za bolesne niti ranjene, već su skupo naplaćivali i te usluge.

"Pare su uzimali, ali ranjene nisu prevozili. Od mene je načelnik srebreničke bolnice Avdo Hasanović uzeo 200 maraka za transport do svoje kuće", svjedočila je Evra Hasanović.

Svjedoci tvrde i potpisuju da je Hasanović organizovao prodaju lijekova i narkotika po cijeni od 100 i 200 maraka, što je za posljedicu imalo umiranje ranjenika od najobičnijih rana.

"Najtraženiji je bio penicilin, zbog čijeg je nedostataka jedan od boraca iz jedinice Fahrudina Alića umro od povreda, jer nije imao da plati lijekove dok su doktorovi i Orićevi ljudi punili džepove do besvijesti", prenijeli su svjedoci.

Kakav je bio odnos Orića prema sunarodnicima u Srebrenici najbolje, zaključuju "Novosti", ilustruje ocjena autora knjige "Planirani haos" Ibrana Mustafića koji je poručio da bi za zločine koje je počinio nad Srbima Orića osudio na 20 godina robije, a za zločine prema sopstvenom narodu na 200 godina.