Srpska sela još uvijek zavijena u crno
Srbi u Srebrenici i Bratuncu ne zaboravljaju zločine pod komandom Nasera Orića: U sumrak se Srbi u Kravici zatvaraju u kuće, a kolone Bošnjaka kliču Oriću. Nema porodice iz koje neko nije stradao
Republika Srpska 24.06.2015 | 22:07NE znam ja odakle vi dolazite i ko vas šalje... Prolaze ovih dana svakojaki, svi kažu: "Iz Beograda smo". I, svi pitaju: "Šta mislite, treba li Orić da bude izručen Srbiji?" Mi kažemo: "Treba da odgovara". Pitaju: "Šta mislite o britanskoj rezoluciji?" Mi kažemo: "Da za naše žrtve neko piše rezoluciju, imao bi šta da napiše. Grobovi svedoče, crne marame svedoče, mi svedočimo... Posle, ništa čuli, ništa videli ovi što su nas pitali".
U Kravici, kod Bratunca, Srbi nikom više ništa ne veruju. Zatvaraju se u kuće, s prvim sumrakom. A, u sumrak, i tokom čitave noći, od Konjević Polja prema Bratuncu i Srebrenici stižu čitave kolone. Porodice stradalih Bošnjaka, razna udruženja, čuju se sirene automobila i vika: "Orić, Orić!"
Kravica, mesto srpskog stradanja. Svedok i opomena. Vojnici pod komandom Nasera Orića, u ovom selu, na pravoslavni Božić 1992. pobili su 49 Srba, većinom žene i starce. U okolnim zaseocima stradalo ih je još 105 - od maja te godine, do proleća 1993. Ubijani su redom. Nema porodice da nije stradao ne samo jedan, nego više članova u ovim napadima. Cela srpska sela u bratunačkoj opštini, kao i u srebreničkoj, opljačkana su i spaljena.
Gornja i Donja Kamenica - 53 tela nađena. Sandići - deset žrtava, Magašići, u julu 1992. u dva napada, 20. i 25. jula - petnaestoro ubijenih Srba, Blječeva - tri žrtve. Biljača - četrnaestoro (12. jul 1992.). Konjević Polje - četrnaestoro. Glogova, u tri napada, od 15. maja do 24. decembra, iste godine - četrnaest žrtava. U Hranči ubijeno osmoro.
U Zagonima - sedmoro. U Bjelovcu - dvadeset petoro, u prvom napadu. U Sikirićima - osamnaestoro, u selima između Bratunca i Srebrenice - Opancima, Ratkovićima, Fakovićima - trideset devetoro... Banjevići, Ježestica... Ma, nema srpskog sela gde nije bilo žrtve.
- I još, u više od dvadeset srpskih sela, živi se u crnini - govori, s primetnom dozom nepoverenja, Marko Živanović s kojim smo i započeli ovu priču. - I kad su svadbe, nije to veselje kao što je bilo. I kad nam se deca rađaju, nije to kao što je bilo. A Božić u Kravici? Nikako da se oslobodimo stradanja na taj dan, 1992.
Pričamo sa Markom ispred spomenika srpskim žrtvama u Kravici. Na crnom mramornom krstu, koji se izvija, upisano je: "Od 1992. do 1995. godine 3.267 srpskih žrtava. Od 1941. do 1945. godine 6.469 srpskih žrtava".
Na betonskim stepenicama oko spomenika igraju se deca. A smeha nema. Provlače se ispod betonskih svodova. A smeha nema.
- Oca sam našao u Fakovićima, ubijenog, a brata Milovana... imao je 18 godina, našao sam u Magašićima - slušamo Marka Živanovića. - Brata sam sahranio, a oni su mu, u drugom napadu, grob otkopali, sanduk razvalili, brata na pola presekli. Mnoge grobove su, tako, otkopali. Tela su bila razvučena... Tako su ih dva puta ubijali. I, tako, našu priču niko ne želi da čuje.
Žive reči, svedočenja, optužbe... Ko da ih čuje? Pamte se, ovde, reči i prvog tužioca Haškog tribunala Luiz Arbur. Kad je videla fotografije i obdukcione nalaze, kazala je: "Smrt ovih ljudi nije usledila od metka".
- Kako je meni bilo kad sam našao telo brata - kaže Marko Živanović. - Kako je meni, sad, dok se sećam te slike. Ranama duše leka nema. A, da vam kažem, kako li je tek porodici Ljilje Popović Lončarević iz Magašića. Ubijena je u poodmakloj trudnoći, 25. jula 1992. Tek je, a možda i nije, napunila 18 godina. Ko to da čuje? Neće niko... A, da znate, da sam poštovao, pa i voleo naše komšije Bošnjake. Pomagali smo se, kad je trebalo. Otac im je donosio hleb... I sad bih njihovoj deci, ja, doneo hleba. Pa, kad mi neko kaže da mi, Srbi, ne umemo da praštamo, u srce me udari. Ali, niko nema pravo od nas da traži da zaboravimo.
Teku reči. Žive reči u sećanjima Srba u Kravici. Momir Savić, Desa Đokić i Ratko Perić, naslonjeni uz zid ovdašnje prodavnice.
- Moj muž, Stanoje... živ je zapaljen - svedoči Desa. - Zatekli ga u Domu zdravlja.
- Rođenu sestru i zeta zatekao sam isečene... I da ne pričam još u kakvom stanju sam ih našao - govori nam Momir Savić. - A Naser Orić se ovde slikao. Evo, tu, ispred bivšeg Doma kulture. Slikao se na belom konju. A pre neki dan se hvalio, javno se hvalio da mu je otac bio ustaša... Kome ja to da pričam? Ovo su, deco, dani teški za nas, Srbe. Sad će odozgo, od Tuzle, da udare u ove svoje marševe. Kobajagi, marševi mira, a usput nam pale sena. Obaraju ograde... Kako svih ovih godina, tako i danas.
- Zapalili su Ivana i Milenka u kući, bolesnu braću - govori nam Ratko Perić. - Je li to zločin? Deco, ne gubite vreme uzalud. I ja vam kažem: Od naše priče nikakve vajde nema. Kad je nije bilo dosad, neće je biti ni odsad.
(Večernje novosti)
Komentari / 8
Ostavite komentarКупујмо домаће
24.06.2015 20:51Туга и бол. Ово је само један од безброј примјера само у последњем рату гдје је једна страна крива за све а другој све се прашта. Из овога зла родило се једно добро а то је да супротној страни више не вјерују ни они што су све до јуче вјеровали у братсво и јединство. Нажалост, баш у последњем рату највише су страдали баш ти који су другима вјеровали. То мјеста злочина свједоче.
ODGOVORITEУразум
24.06.2015 21:48Срби браћо једном за свагда да се научимо.Нашу дјеци не може и не смије нико други да учи и васпитава осим нас Срба православних.Никад више ни са ким ни у какву заједницу. Никад више ни са ким о братству или јединству.Са сваким добро ко је добар ,заједно ниским.Никад и ником не вјеровати(швабски систем) и све контролисати.Својом наивности и простотом изгубили смо више од пола нације и ако не едукујемо нараштаје нестаћемо. Поштовати свакога не вјеровати никоме. У памет браћо.
Slazem se
25.06.2015 05:39Bas su najvise oni stradali koji su svojim komsijama vjerovali.
lav
24.06.2015 21:38Posle ovakve muke ovih ljudi pitam ove muslimane sto podrzaju ovoga njihovog heroja jeli on stvarno bio heroj oli kukavica heroji nerade ovakve stvari nego fukare imateli obraza imalo da ga nazivate herojem!?
ODGOVORITEZero
24.06.2015 22:11Sve srpska nejač.
ODGOVORITENedjo
25.06.2015 06:21Jedno je jasno : ko podrzava Orica odobrava njegova zverstva nad neduznim Srbima i nije nista drugaciji od njega .
ODGOVORITEMudrost
25.06.2015 07:45Ovo su osobine jednog " HEROJA". Cuje li svijet i cita li ove ispovjesti? Dabogda ih BOG ubio sve ko nece da cuje ove ispovjesti.Takve treba kazniti da vidi javnost da se tako nesto nikad vise ne dogodi.Pripisuju se lazi SRBIMA i trunu u Hagu ,a ovaj zlikovac Oric oslobodjen nema dokaza".To je pravda od Haga, Engleza ,itd da optuze i uniste jedan plemeniti narod SRBE"OTVORI SE ZEMLJO I POKUPI IZRODE.Srbi pamet u glavu i mudrosti nam puno treba.
ODGOVORITEhercegovina
25.06.2015 18:58Muslimani bolje sami sudite Naseru jer ce vama Naser presuditi kao cijelom muslimanskom narodu u Srebrenici.
ODGOVORITE