Bobar banka ostavila unučad bez naslijeđa

Ratomir Kojadinović iz Bijeljine novac od prodate porodične imovine, testamentom je namijenio svojim unucima, ali oni, tih 200.000 KM, nikada neće vidjeti.

Kojadinovićeva kobna greška je bila da novac povjeri na štednju Bobar banci Bijeljina i sada je samo jedan od hiljade povjerioca i komitenata ove banke koji poslednjih mjeseci obilaze advokatske kancelarije i bankarske stručnjake tražeći od njih savjete koji bi im ulili malo nade da će vratiti zarobljenu ušteđevinu.

„Prodao sam porodičnu imovinu i dobio nešto novca od naplate inostranog osiguranja. Kredit u Bobar banci nikada nisam uzimao. Jedan dio novca je bio oročen, drugi na slobodnoj štednji. Nas, štediše i komitente niko nije kontaktirao, kao da ne postojimo“, kaže Kojadinović.

Pozivajući se na Zakon o obligacionim odnosima i na zakonske obaveze banke prema povjeriocima, Kojadinović kaže da likvidaciona uprava još nije odgovorila na njegov pismeni zahtjev o raskidanju ugovora koji je potpisao sa bankom.

Planira da uskoro obrati i organizaciji Transparency International BiH, koja se kaže, jedina ozbiljno pozabavila ovom aferom, zabrinuta za ozbiljno ugrožena prava povjerilaca i deponenata.

„Kada sam likvidacionoj upravi Bobar banke rekao da sam u ovoj banci držao ušteđevinu za svoje unuke, lakonski su mi odgovorili da ja onda „unucima ništa nisam ostavio“. Umjesto rješenja, govore nam da se o njihovim daljnjim potezima informišemo putem medija i zvaničnog sajta bankam, kao da su to njihove, a ne naše pare i oni nisu dužni nikome polagati račune“, kaže Kojadinović.

Za njega je neopravdano da nekoliko desetina radnika još radi u banci i prima plate od naplaćenih rata kredita, umjesto da se taj novac bar u minimalnim procentima postepeno vraća povjeriocima i deponentima. Smatra da će likvidaciona uprava sa svojim visokim primanjima za samo tri godine „potrošiti“ minimalno 200.000 KM koliko je iznosila njegova ušteđevina u Bobar banci.

Izvor: CAPITAL