Krivo nasađeni

Neskladni smo i nesrazmjerni, na krivo nasađeni. Naša najupečatljivija karakteristika je disproporcija. Svikli smo na tu našu nasađenost, zaboravili je.

Naši pokazatelji upućuju na to da smo mimo svijeta, da smo posebni i jedinstveni. Ne bi to bilo toliko loše da nismo na svim rang listama na dnu ili blizu njega. Nas uzimaju za primjer kako ne treba i ne valja.

Broj nezaposlenih je ogroman. Broj onih koji rade je sramno nizak a njihov smo rad žestoko opteretili porezima i doprinosima. Struktura onih koji rade je neodrživa. Malo je onih koji stvaraju vrijednost a nagomilali smo one kojima je posao raspodjela te vrijednosti. I dalje takve gomilamo, na svakom mjestu i na svim nivoima.

Imamo mnogo prosvjetnih radnika i mnogo nepismenog stanovništva. Kod nas to ide ruku pod ruku. Baš kao što samo kod nas, ruku pod ruku ide ovoliki broj penzionera i nizak prag uslova za odlazak u penziju. Za 8 godina povećali smo novčana izdvajanja za zdravstvo 2,5 puta i nakon tog teškog napora doveli smo to isto zdravstvo pred finansijski kolaps.

Imamo najviše političara po glavi stanovnika i najmanje povjerenja u iste. Šume su naše najveće bogastvo i baš to, naše najveće bogastvo donosi nam gubitke ili u najboljem slučaju pozitivnu nulu. Siječemo i režemo nemilice, ali o tome ne svjedoče izvještaji i planovi već klizišta i bujice.

Imamo nepregledna neobrađena polja a uvozimo hranu. Gradimo široke ceste koje završavaju u jarugama.

Uzdamo se u dobru volju neprijatelja ali ne pokazujemo namjeru da se sa njima mirimo. Kurčimo se i prkosimo dok tražimo i očekujemo pomoć. Nadamo se da će zajedno sa nama i u našem interesu, ti naši stari katili, graditi mostove i granične prelaze. Za nepovjerovati. Već dugi niz godina rađamo se manje i slabije nego što umiremo. Nestajemo.

Problemi nisu nastali od juče, rezultat su grešaka koje u kontinuitetu pravimo decenijama i generacijama.
Jedan od problema na tom putu jesu i izborni ciklusi. Ne dozvoljavaju zaokret, osiguravaju kontinuitet. Vlast se osvaja jeftinim populizmom. Godinu dana nakon izbora vlast provede raspodjeljujući plijen i pokušavajući ispuniti olako izrečena obećanja. Dok se okreneš eto ti nove izborne godine. Političari se posvete novom populizmu i novim bilbordima, nesposobni da vode politiku dugog roka. Jovo nanovo. Nemamo institucije i ljude koji bi definisali dugoročne prioritete nezavisne od predizbornih obećanja i postizborne kombinatorike.

U stvari, imamo. Senat Republike Srpske je institucija koja u svom statutu ima navedenu ulogu. Upravo bi te naše sijede glave morale imati dovoljno mudrosti. Upravo bi oni trebali vidjeti dalje od prve fotelje i prvih narednih izbora. Upravo bi oni trebali iskoračiti, ukazati na potrebu i dati smjernice za ispravljanje na krivo nasađenog. Senat treba da stvara konsenzus u narodu i među političkim partijama oko mučnih pitanja i neophodnih reformi.

Autor: Miodrag Petrović (Frontal.rs)