Nekurcomrdi

Demokratske stranke, široke stepske duše, sa više otvorenih vrata i prozora nego ograda, koje bilborde najviše koriste za slogane Ulaz Slobodan, kad ojačaju, a naročito kad dođu na vlast, padnu pod najezdu Naših.

Republika Srpska 15.10.2014 | 15:22

Kolone gubara, stonoga, opnokrilaca, mrmaka, rovokopača, prvoboraca, vitezova tajne stranačke časti, sjecikesa i džeponoša, krenu prema Stranci i u Stranku.Ta najezda se događa u nekoliko vremenskih faza.U vrijeme kampanje, naročito na boljim skupovima.

Pretkraj kampanje.

U noći izbornih rezultata. U danima nakon izbora.Izvježbano izviđačko oko u kolonama gubara prepoznaće buduće ministre, pomoćnike, šefove kabineta, savjetnike, direktore.Svi ti Naši nisu u spiskovima članstva. Nema njihovih brojeva.

Nema mejlova.

Nikad se nikom protivniku nisu zamjerili. Ni kurcem nisu mrdnuli da Stranka dobije koji glas. Ali obavezno imaju jedno ime sa početka istorije stranke s kojim su Oni Ono Onda.

Što Šef zna.Široka stepska duša stranke propustiće takve na ta silna mjesta. Pa će se pojaviti ministri koji nisu ni Č od Člana stranke. Pa će ljudi sa terena da zovu i pitaju Iz koje je Crkve došao ovaj Hodža. Pa će organizacija da gunđa, mrmolji, žamori.

Naročito oko onih starih stranačkih aktivista koji su bili kandidati, a nedostajalo im je nekoliko stotina glasova da prođu.Pa će takvi ministri da oko sebe okupljaju sve same provjerene stranačke kadrove i članove. I svakog dana će da zovu Stranku da im predloži ime za ovo ili ono.

Oćekurac.

Nego će Stranka, na pola mandata, da shvati da je po mladu išla u starački dom.Pa onda neka budala, na nekom stranačkom organu, zapita Gospodo, promislite dokle Stranka za vas može pobjeđivati.I vidi da su se Nemrdokurci razmožili.

RajkoVasicBlog