Buđenje ljudske solidarnosti u nevolji

Katastrofalne poplave koje su unesrećile na hiljade ljudi kojima je voda otgrla hljeb iz ruku, odnijela krov nad glavom nije mogla da uništi solidarnost među ljudima.

Ljudskost, humanost se probudila i snažno oduprijela nesreći. Iskustva volontera, spasilaca su prepuna tragičnih slika.

"To su jezive scene. Izvlačio sam skoro šlogirane ljude koji su trebali hitnu medicinsku njegu. Nailazili smo na ljude koji skoro da nisu bili obučeni, koji su živjeli u prizemnim kućama, koji su bili modri od vode i u poluživom stanju, pokrivali ih dekama, izvlačili napolje, dostavljali pomoć", priča Miroslav Benović, član Ronilačkog kluba "Nautilus" iz Bijeljine.

"S jedne strane imamo one koji neće da izađu i s druge strane imamo one koji bi da izađu, ali se plaše. Bila je porodica sa djetetom od četiri mjeseca. Otac i majka djeteta se nisu plašili, ali baka je bila prestravljena da uopšte uđe u čamac, a kamoli da se sad taj čamac otisne od kuće. Uvijek je situacija napeta", kaže Miroslav Prica, član Ronilačkog kluba "Panteri" iz Bijeljine.

Veoma je bilo teško izvršiti evakuaciju stanovništva u selima koja još nisu potopljena, jer nisu bili svjesni nesreće koja im prijeti.

"Takav slučaj je naročito bio izražen u Velinom Selu, Jelazu, Bordcu, Balatunu, a veliki plavni talas je nezaustavljivo išao prema njima", priča Goran Maksimović iz Jedinice za spašavanje na vodi.

U prihvatnim centrima je ne samo humanitarna, već i psihološka pomoć bila od velikog značaja.

"Trebalo je obezbjediti tri obroka, odjeću za ove nesretne ruke koji su u jednom danu ostali bez ičega. Ovim ljudima treba ruka podrške, zagrljaj da znaju da u ovoj muci nisu sami", pričaju aktivisti Crvenog krsta i volonteri

BN TV