Oproštajna turneja Milorada Dodika

Ahtung, ahtung! Čuj i počuj, narode! 22.03.2014 | 10:30

Ahtung, ahtung! Čuj i počuj, narode! U prodaji je nova ploča Milorada Dodika, najveće turbo-folk zvijezde ovih prostora. Ko je ne kupi i ne sluša od jutra do sutra, neka ne računa više ni na lažno obećanje da će mu djeca biti zaposlena za dan, dva, možda pet, možda sto i jednu godinu. O referendumu neka ne sanja! Milorad Dodik je vanserijski superstar, nekad na vrhuncu slave popularniji i od Cece i od Hrista . Ko god se usudio da s njim zapjeva, završio je karijeru, od Biljane Plavšić i Živka Radišića, preko Borisa Tadića do Vojislava Koštunice, kojem je samo jedan duet s Dodikom prepolovio tiraž u samo nekoliko dana i zapečatio mu karijeru. Koliko je Dodik zaradio u karijeri, jedna je od najbolje čuvanih tajni na estradi. On je dosanjao san mnogih bravara, abadžija i drugih skorojevića iz četr'es' pete, da iz gumenog opanka uskoče u gospodske vile na Dedinju. I nekad davno, kad je bio traktorista, on je pobjeđivao na takmičenjima u oranju njive. Kad je bio Premijer RS, on je bio savršen premijer. I sada kad je Predsjednik RS, on je najbolji premijer. Da je ušao na Farmu, nesumnjivo bi pobijedio. Dodik ima i najbolje rješenje za Kosovo. A kako ne bi imao kad na Kosovu i Metohiji nije bio običan vojnik već komandir čete? Ni Rodnijev stric Albert se ne bi postidio takvog vojevanja. Prava je šteta što takav talenat nije iskorišten devedesetih, kad je bilo najpotrebnije. Sigurni smo da bi pobio više neprijateljskih vojnika nego Bata Životinja, Tihi i Prle zajedno. Iako se radi o zvijezdi na zalasku karijere, još uvijek se vrte hitovi s početka njegove karijere poput „Ide Mile preko koridora“ ili „Puši, puši, pušimo, bez filtera, s filterom, puši cijela nacija, bez garancija“. U to vrijeme je bio samo lokalna zvijezda, iako mu je neke tekstove pisao Slobodan Milošević lično. U orbitu ga je ipak izbacio hit „Dašak vjetra na Balkanu“ s kraja 90-ih, na tekst i melodiju Madlin Olbrajt, s kojim je pobijedio na takmičenju „Zvezde Pentagona“. Vrhunac karijere doživio je sredinom prošle decenije, kada mu je i čuveni Boris Tadić pjevao prateće vokale. Od tada njegova karijera kreće nizbrdo. Ipak, Mladenu Bosiću je i danas veoma teško da sa svojim šansonama dostigne Dodikov tiraž, jer narod traži turbo-folk. Nakon debakla s prošlim strukturalnim albumom, na kojem je eksperimentisao pop hitovima „Oprosti mi Katrin“ , „Pristao sam, biću sve što hoće“ i „Tetka na trapezu“, koje je posvetio jednoj baronici, Dodik je shvatio da njegovo tamburanje dosadilo građanima, a da njegovu uvijek istu pjesmu ne želi da objavi najjača diskografska kuća „Vučić rekords“, oko koje bezuspješno obigrava u poslednje vrijeme. A za razliku od većine građana Srpske, koji su se pomirili sa propašću i kojima je sada jedina nada Carsko Nebesko, Dodika nagon za preživljavanjem tjera na akciju i nastavak borbe za carstvo ovozemaljsko. Jeziva mu je pomisao na sudbinu prijatelja s estrade Borisa Tadića, koga su napustili najvažniji članovi benda i osnovali drugi bend, a kasnije i jedni i drugi pali u sjenu nove balkanske zvijezde, Ace Vučića, koji je nastupao i na CNN-u. Plaši se da ga ne zadesi Tadićeva sudbina i da mu se publika ne svede na zatvorenike u Foči ili Zenici. A Olbrajtova već nudi nekim članovima njegovog benda samostalnu karijeru. Stoga je Dodik odlučio da „obrne ploču“ i pokuša s pjesmama za djecu. Bendžo, u koji je tamburao godinama, sada je zamijenio balalajkom. Ovaj put mu aranžmane ne rade Mišković i Đurić, autori velikog hita „Bosko moja“, a više ne nastupa ni s UKIO grupom. Čak je i šatore zamijenio domovima omladine, a na omot ploče je umjesto crvene ruže stavio fotografiju dvanaestogodišnjaka iz okoline Prijedora. Ipak, nastavio je saradnju s provjerenim saradnicima: Kecmanovićem, Ljepojevićem, Vasićem, Vlajkijem, tandemom Simić-Bokić... Kao novi tekstopisac pojavljuje se izvijesni Karganović, a neke aranžmane potpisuje Dragan Čović. I na ovom albumu je Dodik objavio bonus pjesmu „Druže Tito, mi ti se kunemo“, koja uvijek ima prolaz kod dresirane publike. Čak mu je i Duška Jurišić napisala melodiju za hit „Bio sam naivan, izgubljen i mlad“. Samo Gatalo nije stigao da napiše „Čavoglave“ za ovu ploču. Bliži se Oktobarfest i nema se vremena za čekanje. Dodik je odlučio je da okupi orkestar, sve sa trubama i udaraljkama, i zaputi se na veliku turneju po Republici Srpskoj. Pohitao je prvo u Višegrad i Trebinje, dok se Čemerno još nije odvalilo, tj. dok mu nije istekao rok trajanja. I dok je u Višegrad ponovo doveo svog Šeika i s njim na plejbek otpjevao već izlizanu pjesmu, nastupom u Trebinju je zapalio i publiku i turbo-folk kritičare. Bio je Dodik nedavno u Trebinju u svojstvu člana žirija na takmičenju za nove „Zvezde SKOJ-a“. Tada je u revijalnom dijelu, sa Šeikom i poslednjim dubrovačkim trubadurom Gregorom a capella zapjevao „Služba nas sastavi, biznis nas ne rastavi“. Ovaj put na ulicama Trebinja dočekala ga je omladina svojevrsnom himnom „Bez dinara u džepu, bez parterke za seks, bez poslije seksa pivo, uz pivo slani keks. Kriminal svuda cveta, zalivaju ga svi...“ Vratio mu se osmijeh na lice, kad je vidio da se traži karta više za njegov nastup. Gorio je od želje da im ponovo zapjeva. Prvo se na sceni pojavila g-đa Premijer RS i u jednom dahu objasnila da joj nepravedno „nabijaju na nos“ što sluša turbo-folk, da je za nju potpuno normalno da sluša samo Dodikove pjesme, jer je on najveća zvijezda, te da joj ne pada na pamet da sluša Bosićeve pjesme tipa „Neću da budem član mafije“. „Ako ne znam da pjevam i sviram, znam da igram, što sam pokazala, kako na sijelu u Novom Gradu, tako i na sjednicama Vlade RS.“ – poručila je premijerka. Zatim je na stejdž stao Dodik i zapjevao „U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo. Tamo su kuće od čokolade...“. Zvučalo je kao da pjeva borbene. Jednoj stogodišnjoj babi se učinilo da je pomenuo izgradnju kosmodroma u Trebinju, što joj je oživjelo asocijacije na stari hit Mašinke Lukić „Spavam jadna u drveni krevet, a moj Mile u Apolo 9. Aoj Mile, vasionski brate, na mjesecu ima li salate?“. Neka trojica u zadnjem redu su zapalili po džoint radi jačeg doživljaja, ali im je u ušima sve vrijeme odzvanjalo „drke, drke, đon, drke, drke, d' đon“. A onda ih je Dodik, kao mačem, sasjekao riječima: „Zaposlićemo po jednog iz svake porodice i ispraviti nepravdu!“ Konačno! Nakon toliko godina čekanja, pojavio se mesija. Gdje li ih to Dodik planira zaposliti, ostalo je nedorečeno. Istu je pjesmu pjevao i 2008., i 2010. i 2012. Vjerovatno je mislio na „HET“. Ali tamo se već čuje: „Majstore, zatvori zadnja! Ispadaju (ne)radnici.“ Imaju li ti ljudi stručnost i znanje za rad u „HET“-u? Hoće li dati otkaz vlastitim „bitangama“ da bi zaposlio ljude iz porodica koji u devet godina njegove vladavine u kontinuitetu preživljavaju s nula prihoda? Šta je to Dodika sprečavalo da u proteklih devet godina zaposli po jednog iz svake porodice? Bar djecu poginulih boraca. Umjesto toga, iz porodica njegovih najbližih saradnika zaposleni su svi, većina u državnim institucijama. Stvoren je patološki sistem partijskog zapošljavanja, koji donosi siguran tiraž, na kojem Dodik gradi karijeru turbo-folk zvijezde. Osim toga, koristio je i prijetnje da oni koji ne budu kupili njegovu ploču neće dobiti ništa (Kneževo). Svi su redom kupovali i ne dobiše ništa osim izlizane ploče. Čudno je da on danas pominje zaposlenje ljudi u Trebinju, s obzirom da je nekad tvrdio da posla ima, ali da ti isti ljudi neće da beru jabuke. Nekako se čini da i u novim pjesmama dominira melodija „Druže Tito, ljubičice bela“, da je to ipak nova stara ploča. Dodik nema ideju kako stvoriti novu vrijednost, mada za sebe vjeruje da je genijalan. Zato na važne državne dužnosti postavlja poslušnike. Nije bitno ako nemaju pojma, jer on će im reći šta da rade. Rješenje nalazi u socijalnom zapošljavanju i dodatnom gušenju onog što je preživjelo devedesetih, ako već ne u zatrpavanju javnih institucija. On publici nije objasnio da takav nakaradni sistem održava novim zaduženjima svih građana kod MMF-a, komercijalnih banaka i izdavanjem trezorskih zapisa. Nije im ni objasnio da će ono što on i njegovi podanici danas troše odrađivati njihova djeca, unučad, praunučad. Da nije uspješan onaj ko posudi novac da isplati plate radnicima, već onaj ko ga stvori radom. Da im ništa nije dao ili izgradio od svog novca, već njihovog, i da to nije neka genijalnost. Radije bi pričao o unutrašnjem i vanjskom neprijatelju. Ipak je on političke nauke izučavao u nekom drugom vremenu. Sjetio se Dodik i „bitangi“ – svojih podanika. Samo ih nije imenovao. Pošteno bi bilo da jeste, da ne nagađamo. Da se o nekog ne ogriješimo. Ma ne, nisu Dušanka Majkić i Slavuj Jovičić doveli Miškovića i Đurića. Nisu Mazalica i Baštinac opraštali višemilionske poreske dugove Rusima i Litvancima. Nije Radojičić prevozio šlepere preko koridora tokom rata. Nije Špirić psovao Trišiću majku. Ne misli valjda na nekog od svojih kumova?! Ili na presuđene drugove Peru i Marka, ne daj Bože? Ili kidnapera Kraljevića? Gotovo svakom podaniku u sali se pričinilo da Dodik gleda baš u njega. Jedan se zamalo prijavio da kaže: „Dobro, drugovi, priznajem. Navraćao sam onomad i ja kod Gregorove Anke.“ Jedino niko nije smio ni da pomisli da je možda baš Dodik, koji je na vrhu piramide, najveća bitanga, i da rizikuje da mu zalijepe etiketu neprijatelja Republike Srpske. Ipak, turbo-folk interpretator i turbo-folk kritičar (dva u jednom) Vučurević je reskirao. Nema sumnje da je Dodik spreman žrtvovati svoje podanike – „bitange“ kako bi preživio na estradi. Koliko je to moguće, a da mu oni ne unište karijeru, veliko je pitanje, jer se radi o sistemu spojenih posuda. I nakon lošeg plasmana na Oktobar festu 2012. objasnio je da zna uzroke pada tiraža i da je shvatio poruku publike, ali se čini da nije napravio radikalni zaokret u muzičkom stilu i da i dalje pjeva istu pjesmu. On šalje poruku da je donekle svjestan da je sve manje interesantan publici, da mu orkestar falšira, ali da drugi još gore sviraju i pjevaju, te da treba glasati za njega na festivalu, stavljajući građane Srpske u poziciju talaca turbo-folka, bez prava na dobar muzički ukus. Raspjevao se tako Dodik u Trebinju o svemu i svačemu, samo duet s Lagumdžijom nije pominjao. Milorad Dodik je započeo oproštajnu turneju predstavljanjem svojih milozvučnih pjesama za djecu, kojima pokušava da uspava i odrasle. On će svoje do oktobra da otpjeva, to je sigurno. Očekujemo sada i druge izvođače, ali i da se pojave neki novi talentovani autori. Treba nam neka iskrena, ljudska pjesma. Do slušanja iste, pozdrav uz numeru „Laku noć, djeco!“. Izvor:  frontal.rs https://www.youtube.com/watch?v=B_i-geqfsB0