Dane Čanković: Za i protiv protesta

U našem lepom "regionu" je zaživjela izreka „Politika je kurva, a političari su lopovi i svi su oni isti“.

Republika Srpska 18.02.2014 | 17:00 U našem lepom "regionu" je zaživjela izreka „Politika je kurva, a političari su lopovi i svi su oni isti“. Takva priča u javnosti upravo odgovara takvim političarima, jer pošteni ljudi ne žele da ulaze u ono što je loše niti da se time bave. Na taj način loši političari dobijaju slobodan prostor da se bave svojim „aktivnostima“. Međutim, ne mora i ne treba biti tako. Vlast se legitimno bira na legalnim izborima. Međutim na vlast se može uticati pa i rušiti je preko javnog mnjenja, protestima. Sigurno da ima dobronamjernih, opravdanih protesta sa konkretnim uzrokom, ciljem i posljedicom. Protestima se može podstaći donošenje, ili ukidanje određenih zakona, da vlast izgradi neku saobraćajnicu, odustane od izgradnje hidro, termo, ili nuklearne centrale zbog ekologije, ukazivati na monstruozne zločine (silovanje djevojčica...) i protestima tražiti rigorozno kažnjavanje počinioca, ukazivati na kriminal i korupciju i tražiti odgovornost... Protesti mogu biti izazvani ekonomskim, socijalnim, solidarnim, ekološkim i političkim razlozima. Oni mogu biti spontani i organizovani. Kakvi su protesti, koji su uzroci, čemu i kome služe protesti koji se dešavaju u Federaciji BiH (Tuzli, Zenici, Sarajevu...)? Oni su predstavljeni kao spontani, organizovani preko društvenih mreža a služe da iskažu nezadovoljstvo građana zbog pljačkaške privatizacije, nezaposlenosti, teškog ekonomskog i socijalnog života. Da ti protesti nisu spontani vidi se i po tome što su svjetski mediji odmah slikom prenijeli dešavanja sa protesta iako je broj učesnika protesta zanemarljiv, ali izrazito rušilački. Zapaljene su neke zgrade institucija (od nekoliko stotina do hiljadu učesnika protesta u Sarajevu, što je zanemarljivo da bi svjetski mediji prenijeli). Skoro da su im ta dešavanja bila važnija od toga šta se dešavalo na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju. Oglasile su se ambasade velikih sila, predstavnici Brisela i Vašingtona, a upravo u Sarajevo zbog protesta stižu evropski komesar za proširenje Štefan File i visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbijednost Ketrin Ešton. Prisjećajući se protesta u Egiptu na kojima je više desetina hiljada građana davalo podršku nasilno smijenjenom predsjedniku Muhamedu Morsiju i tadašnje reakcije Vašingtona i Brisela ne mogu se oteti utisku da su ovi današnji protesti u BiH spontani i da mogu sa tako malo učesnika izazvati toliku reakciju medija Brisela i Vašingtona. Tim prije oni nisu spontani što su se ubrzo poslije isticanja ekonomsko-socijalnih problema počeli pojavljivati čisto politički zahtjevi poput smjene kantonalnih vlada, ukidanja kantona i entiteta, zahtjev za promjenom Ustava BiH-Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, zahtjev za biranje jednog predsjednika BiH, formiranje vlasti po principu jedan čovjek jedan glas ne uvažavjući etno strukturu na kojoj počiva dejtonska BiH. Poslije reakcije zvaničnika Brisela i Vašingtona proteste su počeli podržavati i neki intelektualci, NVO, Klub 99, formiran je i tzv. Plenum građana koji je izašao sa svojim zahtjevima. Sve to ukazuje da tu nije riječ o spontanim protestima koji bi naveli vlast da se uhvate u koštac sa gorućim problemima, nezaposlenošću, siromaštvom, kriminalom i korupcijom, već da je to organizovani protest sa političkim ciljevima koji će imati svoj proces, faze, a koji je zloupotrijebio tešku ekonomsku i socijalnu situaciju. Bez obzira na sve to nije došlo do velikog odziva građana. Ovi protesti mi djeluju kao konkretan pritisak Brisela i Vašingtona prema ovdašnjim političarima kako bi bili primorani da sprovedu presudu Sejdić-Finci, a sa krannjm ciljem destabilizacije BiH i dovođenjem EU trupa. Zašto? Zato što presuda Sejdić-Finci ruši temelje međunarodnog Dejtonskog mirovnog ugovora i zato što se kroz taj proces i proteste želi legalizovati ukidanje entiteta odnosno Republike Srpske. Brisel i Vašington kao i političari u FBiH znaju da bi pokušaj ukidanja Republike Srpske otvorio „ljutu ranu“. A na ljutu ranu ide ljuta trava, a to bi bila nezavisna Srpska. Izjave predsjednika Republike Srpske i ankete koje pokazuju da je veliki broj građana za njenu nezavisnost potvrđuju realan ishod tog procesa. Znači želja Brisela i Vašingtona mogla bi biti destabilizacija koja bi opravdala dolazak EU trupa na prostor FBiH i Republike Srpske. Što se tiče teške ekonomske situacije, uništavanja fabrika, gubitka radnih mjesta, treba sagledati stvarne uzroke koji su doveli do toga i onda pronaći prava rješenja. Uzroci loše situacije u ekonomiji i društvu su subjektivne i objektivne prirode. Objektivni uzroci su u tome što je svijet protkan profitom multinacionalnih korporacija, moćnih ljudi koji su nezajažljivi u sticanju svog bogatstva. Tu nema moralnosti niti humanosti. Sve što rade ( prije svega osvjajanje tržišta, investiranje, pa i otvaranje novih fabrika) u cilju je njihovog bogaćenja. Varaju se oni koji misle, da u poslovnom smislu, svjetski moćnici daju nešto besplatno i za našu korist. Upravo je najopasnije ono što djeluje za našu korist a besplatno je, to je poput sira u mišolovci. Navešću samo primjer da nametnu stav da postoji cilj koji nema alternativu poptu EU. I onda da bismo ušli u EU moramo usvojiti stotine hiljada zakona, propisa, standarda ( ima tu i mnogo toga dobrog što možemo svakako usvojiti ), između ostaloga oni nas primoraju da ukinemo carine uz korist kojih se čuva domaća proizvodnja. Bez carina naše tržište je lak plijen za multinacionalne korporacije, naši proizvodi se ne kupuju, ukidaju se fabrike, nestaju radna mjesta. Donijećemo zakon da stranci pod jednakim uslovima kao mi mogu kupovati našu zemlju. Oni će nam „pomoći“ da budemo još siromašniji kako bi nas primorali da svoju zemlju prodamo budzašto i sto puta jeftinije nego što je kod njih. Svjetski moćnici podržavaju vlade u drugim državama koji će služiti njima i njihovom kapitalu, pa i pod cijenu korupcije i kriminala, a ne da vlast bude u službi svog naroda i države. Takve vlade uzimaju nepovoljne kredite i budzašto prodaju sve ono što vrijedi. Na razne načine se stvara potrošački mentalitet, gaze se istinske vrijednosti a popularizuju lažne... Subjektivni razlozi za loše stanje leži u tome što mi prihvatamo i ono što je loše za nas. Trošimo vrijeme i iscrpljujemo se u međusobnim svađama pa i sukobima, a ne radimo ono što je dobro za nas. Imamo glomazan parazitski sistem. Samo u zajedničkim organima BiH ima oko 21 000 zaposlenih, onoliko koliko je imala i zajednička nam država Jugoslavija u federalnim organima. U institucijama do radnih mjesta se dolazi plaćanjem ili po stranačkim i rodbinskim vezama. Da bi se sve loše promijenilo nisu dovoljni samo dobronamjerni protesti potrebna je snaga koja tačno zna šta je dobro za naše narode i to može sprovesti u djelo. Ekonomska kriza se može pobijediti samo radom. Treba ljude motivisati na rad da proizvode, prvenstveno zdravu hranu i da je prije svega mi trošimo a onda i izvozimo. Moraju se obnoviti moralne vrijednosti, savjest, smisao življenja i svijest o potrebi činjenja dobra. Za probleme u BiH ponajviše je odgovorna i međunarodna zajednica jer na kraju od 1995. ona je prisutna u vidu protektorata a čini mi se da je i njen dio remetilački faktor u postizanju istorijskog dogovora između srpskog i bošnjačkog naroda. Za region od velike važnosti bilo bi postizanje istorijskog dogovora između Srba i Bošnjaka bez bilo kakvog miješanja spolja. Takav dogovor omogućio bi da se oba naroda posvete radu i proizvodnji npr. zdrave hrane i izvozu te hrane na otvoreno rusko tržište koje je spremno platiti te naše proizvode. Mnogi problemi za mnoge narode i države bili su uzrokovani postojanjem jedne dominantne sile u svijetu. Mijenjanjem te situacije stvoriće se prilika da se neki problemi riješe i to srpski i bošnjački narod treba da iskoristi. Autor je predsjednik pokreta "SNP Izbor je naš"