Stanković: Došlo vrijeme da Orić odgovara

Patolog Zoran Stanković očekuje da će Naser Orić odgovarati za srpske žrtve, koje su ubijane na monstruozan način - klane i sakaćene, i otkriva da je dobio zahtjev da ponovo dostavi svoju dokumentaciju pravosuđu za neka mjesta i ljude, što će učiniti narednih dana.

Republika Srpska 03.02.2014 | 08:56 Patolog Zoran Stanković očekuje da će Naser Orić odgovarati za srpske žrtve, koje su ubijane na monstruozan način - klane i sakaćene, i otkriva da je dobio zahtjev da ponovo dostavi svoju dokumentaciju pravosuđu za neka mjesta i ljude, što će učiniti narednih dana.Stanković, koji je radio obdukcije ubijenih Srba, ističe da je došlo vrijeme da se o svemu progovori i da, na osnovu svih dokaza i obdukcionih nalaza, bude podignuta kvalitetna optužnica, jer su Orić i njegova jedinica odgovorni za mnoge srpske žrtve na područjima opština Srebrenica i Zvornik. - Uglavnom se govorilo o žrtvama Nasera Orića i jedinica koje su bile na tom prostoru pod njegovim rukovodstvom i njegovom komandom. To su godine 1992, 1993. i 1994. kada je on bio na tom području - pojašnjava Stanković, koji je trenutno šef Koordinacionog tijela za jug Srbije. Stanković je tih godina vršio obdukcije tijela srpskih žrtava iz sela Kamenica, Fakovići, Ratkovići, Skelani, Zalazje, Kravica i drugih mjesta uz Drinu, što je dokumentovano video-zapisima i fotografijama i predato Hagu i pravosuđu BiH i Republike Srpske. Žrtve su ubijane na više načina, oštricama sječiva, nožem, tupim predmetima, projektilima, minsko-eksplozivnim sredstvima, a karakteristične povrede su od zamaha oštrice, kao što je odsijecanje dijelova tijela, glave, ušiju, udova, prstiju... Stanković pojašnjava da su Srbi ubijani na svirep način i podsjeća na primjer Miladina Aščerića, čije tijelo je pronađeno u jami u selu Kamenici, a bila mu je odsječena glava, koja je kasnije pronađena. Patolog podsjeća i na slučaj svirepo ubijene žene koja se prezivala Kovačević, stare više od 70 godina, za koju se znalo da je nepokretna, a koja je pronađena u vojničkoj uniformi kod Skelana s više uboda u tijelu i na vratu, mada ni na koji način nije mogla biti vojnik. Naveo je i primjer žene koja se prezivala Ristić, koja je imala odsječene prste i veliku povredu od noža na vratu. Posebno težak zločin izvršen je nad jedanaestogodišnjim dječakom koji se prezivao Stojanović, koji je monstruozno ubijen kada se vratio po svog psa. Urezan mu je krst na stomaku i ubijen je metkom u glavu. Stanković navodi da su neka tijela srpskih žrtava bila oštećena vatrom i podsjeća na oca i dvojicu sinova Rankića, od kojih su pronađeni samo dijelovi kostura, bez mekog tkiva i dijelovi lobanje. Poznat je i slučaj dvoje djece Dimitrijevića, od pet i sedam godina, na koje je pucano na mostu kod Skelana, kada je jedno odmah umrlo, dok je drugo kasnije podleglo ranama. Doktor je svoju dokumentaciju, video i foto zapise o obdukcijama, predao Haškom tribunalu u vrijeme kada se sudilo Oriću, ali je taj sud, iz nekog razloga, odustao od namjere da ga pozove da svjedoči, a Orić je čak slobođen. Patolog nije rekao ko mu je tačno tražio dokumentaciju, navodeći da je srpsko tužilaštvo zamoljeno da prikupi podatke da bi bili dostavljeni ponovo nadležnim organima, a on pretpostavlja da je riječ o, vjerovatno, institucijama BiH ili Republike Srpske.