Donirao bubreg za spas kćerke

Da bi spasio život kćerke Zdravke, pedesetogodišnji Zdravko Šaponja iz Srpca donirao je bubreg, čime je okončana porodična agonija koja traje od njenog ranog djetinjstva.

Republika Srpska 26.01.2014 | 11:50 Da bi spasio život kćerke Zdravke, pedesetogodišnji Zdravko Šaponja iz Srpca donirao je bubreg, čime je okončana porodična agonija koja traje od njenog ranog djetinjstva. Transplantacija je uspješno obavljena na Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla 25. decembra prošle godine, a otac i kćerka se sada nalaze na kućnom oporavku. Srpčanka koja je nedavno završila Arhitektonsko-građevinski fakultet u Banjaluci, bori se za život od svoje pete godine. "Roditelji su odmah posumnjali na najgore, jer je moja majka bila na dijalizi. Nažalost, uspostavljeno je da bolujem od neizlječive bolesti, Alportov sindrom", rekla je Zdravka i dodala da joj je tada da je bolest zaliječena, a kada je nesreća pokucala na vrata nedavno kada je napunila 28 godina. Poslije pretraga, zaključeno je da za nju kao mladu osobu nije rješenje dijaliza, jer je majka koja je bila na trajnoj dijalizi, umrla u 34. godini, kada je Zdravka tek navršila desetu. "Moj otac se odmah ponudio da bude donator jednog bubrega pa smo po preporuci ljekara otišli u Univerzitetski klinički centar Tuzla gdje su obavljene brojne pretrage i gdje je rečeno da mogu primiti očev bubreg", kaže Zdravka. Tokom operacije, njen organizam je prihvatio novi organ bez vađenja njenih bubrega za koje je rečeno da će postepeno odumrijeti. "Teško je opisati zahvalnost koju dugujem mom ocu. Najviše se brinem da li će preživjeti i šta će biti sa njegovim zdravljem. Presrećna sam što je sve prošlo dobro. Sad se mnogo više smijemo, a često i zaplačemo od sreće, jer sam otvorila novo poglavlje života", kroz suze priča Zdravka. Ona je poslije završetka fakulteta upisala master studije i ostalo joj je još da uradi diplomski rad. Otac Zdravko koji se nijednog trenutka nije dvoumio da kćerki pokloni bubreg, kaže da je mladost proveo u Bosanskoj Krupi gdje je upoznao svoju buduću suprugu Slađanu. Ona ga je nagovorila da dođe u njen zavičaj, gdje je 1984. godine dobio posao u srbačkom "Vodovodu" u kojem radi do današnjeg dana. Oženio se godinu kasnije i u braku stekao dvije kćerke, Zdravku i Vesnu koja sada ima dvoje djece. "Poslije prerane smrti supruge od hroničnog nefritisa i saznanja da mi starija kćerka ima slične probleme, živio sam u panici da se slično ne desi i mlađoj kćerki. Na sreću, doktori su mi rekli da ne brinem za Vesnu koja tokom odrastanja nije pokazivala znake bolesti", priča Zdravko. Zdravko kaže da je ponosan na svoju kćerku Zdravku koja je stoički izdržala sve teškoće. "Moja kćerka je ponos naše porodice i naša pokretačka snaga. Završila je fakultet i umjesto da počne samostalno da živi, ona se bori za život. Zato sam spreman da za nju žrtvujem i svoj život kako bi jednog dana zasnovala vlastitu porodicu", kaže Zdravko.