BiH muče isti problemi koji su doveli do rata

BiH 18 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma muče isti problemi koji su i doveli do rata i vladaju isti stavovi koji su prijetili da pomute pregovore u Dejtonu, navodi se na sajtu "Antivor", u tekstu povodom godišnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Republika Srpska 23.11.2013 | 23:03 BiH 18 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma muče isti problemi koji su i doveli do rata i vladaju isti stavovi koji su prijetili da pomute pregovore u Dejtonu, navodi se na sajtu "Antivor", u tekstu povodom godišnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma. "Oružje je zaćutalo prije 18 godina, ali rat je nastavljen drugim sredstvima. Sada kada je cijela jedna generacija odrasla u mržnji i nepovjerenju, a užasi rata nestaju iz sjećanja, javlja se opasnost od obnavljanja nasilja", kaže se u tekstu. U tekstu pod naslovom "Ne-vjerovatan mir" /An Unlikely Peace/ autor ističe da, iako je formalno nezavisna, BiH još uvijek nadgleda visoki predstavnik, a od nedavno i komesar EU. "Cijena održavanja masivne birokratije i javnih sinekura potapa Federaciju BiH /FBiH/ i frustrira Republiku Srpsku. Strane pomoći odavno više nema. Muslimanski i hrvatski političari pokazali su se nespremnim da postignu bilo kakav vid međusobnog sporazuma, a kamoli sa Srbima, čak i kada je EU zaprijetila ukidanjem subvencija", navodi se u tekstu. Autor dodaje da oni koji ne žele da nauče lekcije iz istorije osuđeni su da ponavljaju greške. "Posljednji put kada je 'carstvo' pokušalo da kolonizuje BiH i prisili njene stanovnike da žive po kalupu, to je izazvalo svjetski rat. Lekcije te tragedije očigledno nikad nisu naučene. Čovjek može samo da se moli da će to biti prije nego što bude prekasno", navodi se u tekstu. Bilo je bezbroj pokušaja da se Dejton zaobiđe i BiH prisili da bude u kalupu kako to žele Brisel, Vašington i pristalice Alije Izetbegovića, ali svi pokušaji su propali, navodi se u tekstu i dodaje da je, u međuvremenu, mali napor učinjen da se ponovo izgradi povjerenje između zajednica u BiH, za šta je Dejtonski sporazum bar nudio mogućnost. Izetbegović je umro 2003. godine, ali njegove ideje, ističe se u tekstu, nastavile su da dominiraju muslimanskom politikom. "Nije učinjen napor da se riješe problemi BiH: da se izgradi povjerenje, da se ostvari kompromis, da se radi zajedno i premoste razlike, ostali su samo ozlojeđenost, prisila i dominacija. Hrvati su značajno marginalizovani do momenta da je FBiH prestala potpuno da funkcioniše", navodi se u tekstu. Autor podsjeća da su "inženjerski i politički napori `carstva`" u Republici Srpskoj uspjeli prvobitno da prebace dosta ovlaštenja na centralnu vlast, ali su se Srbi uvijek odupirali. "Čuvena je epizoda kada je jedan visoki predstavnik smijenio cjelokupno rukovodstvo Republike Srpske, uoči napada NATO-a na Srbiju u martu 1999. godine, ali lider opozicije Milorad Dodik je 2006. godine ubjedljivo pobijedio na opštim izborima i nastavio da brani slovo Dejtona, zaustavio nametnute `reforme` i slomio moć visokih predstavnika", kaže se u tekstu. Autor naglašava da je "Republika Srspka pod Dodikovim rukovođenjem, što je prilično neprijatno za 'carstvo' i Sarajevo, prosperirala, bar u odnosu na FBiH". "Američka propaganda prikazala je Izetbegovića i muslimane kao plemenite žrtve kojima je potrebna pomoć Vašingtona. Milošević je za to vrijeme satanizovan kao inkarnacija đavola", dodaje se u tekstu. U to vrijeme, kako se navodi, samo su Hrvati bili istinski zadovoljni postignutim mirom u Dejtonu. "Ne samo da Milošević nije pravio problem oko etničkog čišćenja Srba iz zapadne Slavonije i Krajine, već se i saglasio da `reintegriše` istočnu Slavoniju, koju su Hrvati oklijevali da napadnu jer se direktno graniči sa sjevernom Srbijom, u narednih nekoliko godina. Ipak, Hrvati u BiH uskoro su suočeni sa dominacijom muslimana i napuštanjem od strane Zagreba", kaže se u tekstu. Cijena mira, naglašava se u tekstu, bile su stotine hiljada protjeranih Srba sa teritorija u kojima dominiraju muslimani i Hrvati, a samo dvije godine kasnije Zapad će zaratiti sa Srbijom pomažući pobunu Albanaca na Kosovu. "Ono što Izetbegović i njegovi saradnici nisu shvatili u Dejtonu jeste da, za razliku od prethodnih mirovnih konferencija, Vašington je želio da Dejton uspije. Suština nikad nije bila u tome `spasiti Bosnu` već prikazati Ameriku kao moćnu i moralnu, a pri tome izbjeći žrtve", smatra autor. Dejtonski sporazum je, nekim čudom i uprkos svemu, preživio do danas, mirovne snage, iako su trebale ostati godinu dana i danas su tamo, doduše broje samo oko 1.000 ljudi i pod komandom su EU, navodi "Antivor". Kancelarija visokog predstavnika, koja nadgleda primjenu sporazuma, preuzela je čak i veća ovlaštenja i postala praktično kolonijalno namjesništvo, ističe autor. "Autokratski visoki predstavnici obično su političari čije je vrijeme prošlo, često gaze preko slova Dejtona pokušavajući da postignu navodni duh Dejtona, koji prilično podsjeća na Izetbegovićevu viziju", navodi "Antivor".