Tajni dnevnik bijele udovice

Samanta Lutvejt (29), poznata kao “bijela udovica" Džermejna Lindzija, jednog od napadača koji se 7.

Republika Srpska 05.10.2013 | 14:01 Samanta Lutvejt (29), poznata kao “bijela udovica" Džermejna Lindzija, jednog od napadača koji se 7. jula 2005. raznio tokom terorističkog napada u Londonu, u bijegu je od policije jer se smatra da je bila glavna organizatorka napada u kenijskom šoping centru Vestgejt u kojem je ubijeno 68 ljudi. Tokom istrage, u kući u Keniji koju su ona i drugi islamski ekstremisti koristili kako bi organizovali napad na dva hotela šoping centar u Najrobiju, pronađen je dnevnik u kojem je na devet stranica bijela udovica opisala svoju potrebu za ubijanjem 'nevjernika' i poticanju drugih, pa i svoje djece, da čine isto. U kući su pronađeni meci za kalašnjikov kao i fotografije četvoro  njene djece koju je odgajala da postanu kao njihov otac. - Alah me blagoslovio s najboljim suprugom. On je bio upravo ono što sam tražila prije nego sam se udala. Tražila sam supruga koji bi sve dao za Alaha i koji živi terorišući nevjernike, baš kao što oni to čine nama. To je ono što sam željela, a Alah mi je podario. Objasnila je i kako ju je suprug upozorio da će se, ako se uda za njega, morati odreći 'lagodnog zapadnjačkog načina života'. - Složila sam se, naravno, to je bilo ono što sam oduvijek željela - napisala je. Lutvejt govori i koliko je ženi mudžahedina važno podupirati svog muškarca. - Moj suprug me ostavljao u mnogo situacija kako bi se borio za Alaha. Nekad sedmicama nisam dobijala nikakve informacije o njemu, i tada nisam ni jela ni spavala, jer nisam znala da je li živ. U dnevniku je pronađena fotografija njene djece s kojima je trenutno u bijegu. - Nedavno je moj suprug imao razgovor sa našim osmogodišnjim sinom i petogodišnjom kćerkom. Pitao ih je šta žele biti kad odrastu, a oni su se oboje složili kako žele biti mudžahedini. Tada ih je upitao kako to planiraju postati i koji je njihov cilj. Htio im je ukazati da nije samo dovoljno kazati 'želim biti mudžahedin' već i živjeti kao takav. Moj suprug pričao je s djecom i čitao im o ženskoj ulozi u džihadu, to me nagnalo da sve zapišem - objašnjava Samanta Lutvejt te napominje kako se pisanjem želi boriti protiv nevjernika. U jednom dijelu čak sugeriše kako priče o džihadu mogu biti prigodne priče za laku noć. - U ovoj knjizi zapisane su sve priče o mudžahedinima koje su mi ikad ispričane. Dugo godina željela sam napisati nešto kako bi koristilo mojoj braći i sestrama, poslati poruku nade i podrške i pokazati im pravi put - piše Lewthwaite te dodaje kako im kroz te razgovore i svoja iskustva želi pokazati šta, u stvari, znači biti mudžahedin.