Dvostruki moral ili nemoral!?

Ovo podsjećanje na to kako „maca dođe na vratanca“ ukazuje da sa obe strane Drine treba uvesti konsenzus, da nosioci najviših državnih funkcija ne mogu učestvovati u stranačkom i predizbornom svojstvu.

Republika Srpska 01.10.2013 | 14:40 Ovo podsjećanje na to kako „maca dođe na vratanca“ ukazuje da sa obe strane Drine treba uvesti konsenzus, da nosioci najviših državnih funkcija ne mogu učestvovati u stranačkom i predizbornom svojstvu.Milorad Dodik , tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske, 07.09.1998. godine šalje pismo predsjedniku Vlade Republike Srbije, Mirku Marijanoviću u kojem mu skreće pažnju da se određeni broj ministara i funkcionera Vlade Srbije, otvoreno stavlja na stranu opozicionih političkih stranaka u Republici Srpskoj, tokom kampanje koja je tada bila u toku. ''Predizborna kampanja u RS opterećena je otvorenim i javnim angažovanjem jednoga broja ministara i funkcionera Vlade Republike Srbije, koji aktivno i neposredno učestvuju u promociji stavova nekih od opozicionih političkih stranaka u RS'', piše u Dodikovom pismu. Dodik se ljuti da su istupanja nekih politčara iz Srbije naročito usmjerena na ''neumjesno omalovažavanje pa čak i neodmjereno i nepristojno vrijeđanje Vlade RS i devalviranje dosadašnjih rezultata rada vlade.'' Tadašnji Dodik smatra nevjerovatnim da jedan od potpredsjednika Vlade Republike Srbije lično učestvuje na  predizbornom skupu Srpske radikalne stranke RS, i tom prilikom, kako se navodi, riječnikom ulice iskazuje neobjašnjivo vulgaran i primitivan odnos prema stvarnosti u Republici Srpskoj!? Premijer Srpske, tada u svom prvom mandatu, skreće pažnju Mirku Marijanoviću da službena vozila Vlade Republike Srbije, kojima pomenuta gospodna dolaze na predizborne skupove, gotovo isključivo voze članove Srpske radikalne stranke i dovode narod u ''zabludu da su njihove konstatacije zapravo zvanični stavovi Srbije.'' ''Iako se radi o sasvim providnoj manipulaciji, moram vas, gospodine predsjedniče, obavijestiti da ovakve zloupotrebe ipak stvaraju konfuziju, koja je narodu i organima vlasti RS, najmanje potrebna. Moja zabrinutost, zbog najblaže rečeno, nedoličnog aktivnosti vaših saradnika uzrokovana je dubokim uvjerenjem da ni vaša vlada ni vi lično o tome niste obaviješteni. Uvjeren sam da ćete svojim saradnicima ukazati da je miješanje u unutrašnje stvari RS nedopustivo i nespoijivo sa funkcijama koje vrše u Vladi Srbije'', završava Dodik i upućuje izraze visokog uvažavanja Mirku Marijanoviću. Dođe vrijeme, sve se preokrene U maju 2012. godine, isti taj Milorad Dodik, samo u ulozi predsjednika Republike Srpske, uvažava nekog drugog i otvoreno učestvuje u kampanji kandidata Demokratske stranke, Borisa Tadića, na izborima u Republici Srbiji. Bez ikakve mjere i osjećaja, Dodik, koji se Marijanoviću žalio na, citiramo ''neumjesno omalovažavanje...i neodmjereno i nepristojno vrijeđanje Vlade RS'', Tadićevog protivkandidata na izborima, Tomislava Nikolića, naziva idiotom i  političkim pobačajem! Dodik, koji je kako smo vidjeli smatrao „nevjerovatnim da jedan od potpredsjednika Vlade Republike Srbije lično učestvuje na predizbornom skupu u RS'', pojavljuje se na nekoliko predizbornih skupova i na kraju na završnoj konvenciji Borisa Tadića, u Beogradskoj areni, gdje ostrašćeno i navijački izjavljuje da je Boris Tadić najbolji izbor za zemlju i narod, da je Tadić pripadnik našeg naroda, koji nikada nije smetnuo sa uma da je Srbin. Potpuno zaboravljajući da Tadić može izgubiti izbore (što se i desilo) i da njegove riječi otvorene podrške Tadiću mogu kasnije uzrokovati loše odnose vlasti u Banjoj Luci i Beogradu, Dodik ispaljuje kako, ‘’Boris nikad nije slao nikakve poruke da nešto razvalimo, a čuo sam u Beogradu ovde od nekog takve poruke’’, jasno ciljajući na Nikolića. Kao da to nije bilo dovoljno, Dodik nezaustavljivo dodaje da su izbori pokazali da su oni (Nikolić, Vučić…) marginalne političke figure i pobačaji, te da bi jedva prošli na izborima za mjesne zajednice Kao predsjednik Republike Srpske, ispred cijelog njenog naroda, mašući u sred Arene sa tri prsta, on svoje konstatacije tada uzvikuje dovodeći publiku u zabludu da su to stavovi svih ljudi Republike Srpske - radeći upravo ono na šta se tako uvrijeđeno žalio Mirku Marijanoviću 1998. godine. Međutim, uprkos, kako se ispostavilo naručenim istraživanjima koja su davala prednost DS-u, i iako je već tada u Areni slavio ‘’pobjedu svog prijatelja Borisa na izborima’’, Milorad Dodik se ubrzo suočio sa tim da je prijatelj Boris izbore izgubio. Zato sada gledamo, kako prilikom nategnute posjete vicepremijera i najmoćnijeg političara Srbije Aleksandra Vučića Višegradu, Milorad Dodik skida sako čim vidi da je i ‘’pobačaj’’ samo u košulji. Da li današnji, najnoviji Dodik, pravda intimno svoje ponašanje prema Nikoliću i Vučiću time da su 1998. bili sa Šešeljem u istoj partiji, tek ovo podsjećanje na to kako „maca dođe na vratanca“ ukazuje da sa obe strane Drine treba uvesti konsenzus, da nosioci najviših državnih funkcija ne mogu učestvovati u stranačkom i predizbornom svojstvu. Opšti izbori naredne godine, prilika su da naprednjaci i socijalisti prekinu sa ovom tradicijom, pa na predizborne skupove ne šalju predsjednike i premijere. Izvor:  frontal.rs