Samo tri lica osuđena za zločine nad Srbima

Haški trbinal je za zločine nad Srbima tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka osudio samo tri lica - jednog Hrvata i dva Bošnjaka.

Republika Srpska 27.05.2013 | 11:55 Haški trbinal je za zločine nad Srbima tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka osudio samo tri lica - jednog Hrvata i dva Bošnjaka. Iz statističkih podataka koji su objavljeni na sajtu Haškog tribunala, a koje je u knjizi "Haški tribunal između prava i politike“ obradio dr Jovan Ćirić - direktor Instituta za uporedno pravo iz Beograda, vidi se da je Zdravko Mucić dobio devet godina zatvora, Hazim Delić 18, a Esad Landžo 15 godina. Do sada su u Haškom tribunalu 43 Srbina osuđena na 701,5 godina zatvora, a jednom je izrečena doživotna robija. Ako se tome dodaju i prvostepene presude Srbima koji sada čekaju odluku Apelacionog vijeća i oni kod kojih je prvostepeni postupak još u toku, ti podaci su još drastičniji. Nasuprot tome, do sada je u Haškom tribunalu 11 Hrvata dobilo 146 godina zatvora, a pet Bošnjaka osuđeno je na 41,5 godina zatvora Za zločine nad Srbima Haški tribunal oslobodio je odgovornosti Zejnila Delalića i Nasera Orića, iako su izneseni brojni dokazi o Orićevim zlodjelima nad Srbima u Podrinju. Mnogo zločina nad Srbima u minulom građanskom ratu u BiH počinili su i Hrvati. Poznati su slučajevi: Sijekovac, Kupres, Mrkonjić Grad...Ipak, Hrvati su u Hagu uglavnom odgovarali za zločine nad Bošnjacima. Prema podacima koje je kao tačne prihvatio i Haški tribunal i UN, u ratu u BiH stradalo je 104 hiljade ljudi, od čega 68 hiljada Bošnjaka, 23 hiljade Srba, devet hiljada Hrvata i gotovo četiri hiljade onih koji su se izjašnjavali kao "ostali". Bez obzira na ove podatke, očigledno je da su u Haškom tribunalu procesuirani uglavnom Srbi. Zbog toga je nedavno Goran Petronijević - poznati beogradski advokat i pravni savjetnik nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, na jednom skupu rekao da je pred Haškim tribunalom "svako nevin dok mu se ne dokaže da je Srbin". Ta rečenica mogla ga je skupo koštati, jer su u Haškom trubunal čuli za tu uzjavu i pokrenuli postupak zbog, navodnog, nepoštivanja suda. "Međutim, prilikom prvog izjašnjavanja o tome, koje je na šest stranica uradio doktor Radovan Karadžić, jer nije dozvolio da to ja učinim, odustali su od tog postupka, ali me i dalje čekaju na svakoj `krivini`“, kaže Petronijević. Mnogi advokati su u Haškom tribunalu već odgovarali zbog nepoštivanja suda. Poznati beogradski advokat Milan Vujin 2000. godine zamalo je izbjegao zatvorsku kaznu. Kažnjen je novčanom kaznom od 15 hiljada holandskih guldena i trajno je izbrisan sa spiska advokata u Haškom tribunalu. Bilo je još nekih advokata koji su slično prošli. Haški tribunal je za nepoštivanje suda do sada kaznio i mnoge svjedoke, pa čak i neke optužene koji se već nalaze u Ševeningenu. Tako je sedamdesetogodišnji Kosta Bulatović u haškom zatvoru odležao tri mjeseca samo zbog toga što nije htio da svjedoči u predmetu protiv Slobodana Miloševića. Generala Vojske Republike Srpske u penziji Radislava Krstića, koji je već osuđen u Haškom tribunalu na 35 godina zatvora, krajem maja ove godine vjerovatno očekuje i dodatna kazna za nepoštivanje suda zbog toga što nije htio da svjedoči u slučaju Radovana Karadžića. I predsjednik SRS-a Vojislav Šešelj, koji je u Haškom protvoru više od deset godina, a još nije dobio presudu, već tri puta je odgovarao zbog nepoštivanja suda. Prvi put je dobio 15 mjeseci zatvora, drugi put 18, i treći put, nedavno - dvije godine. Ima, naravno, još mnogo slučajeva kažnjavanja ljudi zbog nepoštivanja suda, ali samo jedan od njih do temelja je poljuljao kredibilitet Haškog tribunala. Riječ je o slučaju nekadašnjeg porparola Haškog tribunala Florens Artman. Raspravno vijeće Haškog tribunala je 14. septembra 2009. godine osudilo Artmanovu zbog objavljivanja povjerljivih podataka sa suđenja Slobodanu Miloševiću. Ona je te podatke objavila 2007. godine u svojoj knjizi "Mir i kazna“ i zbog toga je kažnjena novčanom kaznom od sedam hiljada evra. Pošto nije htjela da plati, Haški tribunal raspisao je međunarodnu potjernicu iako su dobro znali da se ona nalazi u Francuskoj, jer im je otuda i poručila da neće poslati novac za kaznu. Ubrzo poslije toga francusko Ministarstvo inostranih poslova obavijestilo je Haški tribunal da neće uhapsiti Artmanovu i izručiti je Tribunalu, gdje je trebalo da ide u zatvor na sedam dana, niti će izvršiti prinudnu naplatu te kazne, jer, kako je napisalo, "nepoštivanje suda nije krivično djelo u njihovoj nadležnosti". I ovaj slučaj pokazao je da se u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu pravda selektivno primjenjuje. Artmanovu je u ovom slučaju zaštitila Francuska, koja je član Savjeta bezbjednosti UN i jedan od osnivača Haškog tribunala.