Javni sektor u RS pred kolapsom

Javni sektor Republike Srpske je veliki prenaduvani balon koji svakog časa može da pukne i izazove bujicu koja bi mogla potopiti privredu i napraviti ogromne štete

Republika Srpska 29.11.2017 | 09:33 Javna preduzeća i javni sektor Srpske su novi veliki „Agrokor“, jer se lažnim izvještavanjem i prikrivanjem podataka pokušava prikriti katastrofalno stanje. Obaveze prema dobavljačima kasne, sve je veći broj privatnih firmi koje ne žele da sklapaju poslove sa Vladom, javnim preduzećima i institucijama Srpske jer se obaveze ne izmiruju na vrijeme, a mnoge firme duže od godinu dana čekaju da naplate svoja potraživanja.

Dugovanja Rafinerije nafte u Brodu dostigla su 600 miliona maraka, Fond PIO i Fond zdravstva duguju preko milijarde, revizori su utvrdili da je Elektroprivreda Republike Srpske lani imala minus od 70 miliona maraka iako su u Finansijskom izvještaju lažno prikazali pozitivan saldo.

Cijeli javni sektor bilježi negativne rezultate i akumulira minuse, a rijetka su javna preduzeća ili ustanove koje izmiruju sve obaveze i posluju pozitivno. Čak i nekada moćne i stabilne firme, poput Hidroelektrana na Trebišnjici, Rudnika i termoelektrane Gacko i Ugljevik, nisu likvidne i ne uplaćuju  doprinose radnicima.

Hidroelektrane na Trebišnjici prije samo nekoliko godina su imale preko 20 000 000 maraka štednje oročene na bankama, da bi ovog mjeseca rukovodstvo bilo primorano da posudi novac od jednog trebinjskog privrednika kako bi se isplatile umanjene plate bez doprinosa radnicima, i tako preduprijedili eventualni protesti i izliv nezadovoljstva.

Osim lažnim Finansijskim izvještajima, teška situacija i sumorna stvarnost pokušava se prikriti pritiscima na revizore javnog sektora, te privatne revizorske kuće koje se angažuju. Dvorski mediji prljavom propagandom i lažima šire strah lažni optimizam, stvaraju lažnu sliku kako bi manipulisali masama i spriječili javne manifestacije sada tihog nezadovoljstva.

Sve je veći broj javnih firma i ustanova koje uprkos zakonskoj obavezi i upozorenjima ne žele da dostave Banjalučkoj berzi tromjesečne i polugodišnje Finansijske zvještaje o poslovanju. Ogromna većina tendera, posebno onih velikih i unosnih, je namještena dvorskim firmama i tajkunina koji su uvezani u sistem, i zbog toga uprkos velikim kašnjenjima niko ne poseže za prinudnom naplatom kako ne bi izazvao gnjev moćnika i prekinuo spiralu. Svi se nadaju da će od države moći da naplate nova potraživanja, i strpljivo čekaju da se država iznova zaduži kako bi oni se oni naplatili i rastalili, i nastavili sa uigranim unosnim poslovima.

Elektroprivreda Republike Srpske i Hidroelektrane na Trebišnjici su u poslednjih nekoliko mjeseci uzele po 10.000.000 maraka kredita kod komercijalnih banaka kako bi se izmirile neke od zaostalih obaveza prema dobavljačima, a njihovim stopama krenuo je i Rudnik i termoelektrana Ugljevik koje je raspisalo javni poziv bankama da dostave ponude za novi milionski kredit. Na ovaj način samo se tone još dublje, a jedini cilj ljudi na čelu nakaradnog sistema je da novim kreditima i zaduženjima samo odlože „crni utorak“ do oktobra naredne godine.

Svi su svjesni da ovako dalje više ne može, da je nakaradni sistem ušao u posljednju terminalnu fazu raspadanja, i da je samo pitanje dana kada će finansijski sistem da pukne. Malo je onih koji neće biti oštećeni i povučeni na dno, ali uprkos tome ogromna većina uprkos spoznaji ćuti i kao noj uporno gura glavu pod pijesak misleći da će tako da sačuva svoju glavu i neki mali interes.

Nažalost većina je svjesna da su lažni optimisti i da će ih okrznuti ili potopiti cunami koji će se pojaviti kada prenapregnuti nakaradni sistem pukne, kao što je u „crni utorak“ 29.10.1929. godine nakon kraha berzi nastupila velika depresija, ali niko nema hrabrosti da ustane i pokuša da spriječi najgore.

Zahvaljujući zarobljenoj državi, korpumpiranim i nesposobnim institucijama i pravosuđu, moćnici su preživjeli dugo najavljivani i očekivani propast dvije banke. Oni se nadaju da će na sličan način preživjeti i „crni utorak“ i veliki cunami, ali to je nemoguće.

Hrvati se muče da što blaže saniraju posledice prenaduvanog „Agrokora“, koji je godinama lažnim izvještajima, političkim vezama sa moćnicima i novim kreditima prikrivao stvarno stanje i odlagao krah, a ne smijem ni pomisliti šta će se kod nas desiti kada istovremeno eksplodira desetine „Agrokora“ širom Republike Srpske?

Oni koji nisu ćutali i koji su ukazivali na opasnost neće biti amnestirani i spašeni, ali će im bar savjest biti čista.

Autor: Nebojša Vukanović