Bodibilderi žive specifičan život

Sportisti koji žive najspecifičnijim stilom života definitivno su bodibilderi. Osim što su to osobe koje plijene pažnju svojim mukotrpno izgrađenim tijelom i snagom, oni su i mentalno jaki, kažu stručnjaci. I svaki od njih nosi svoju životnu priču.

Republika Srpska 28.11.2017 | 16:54 29-godišnji Saša Drašković iz Bijeljine jedan je od najuspješnijih bodibildera na našim prostorima. Kada je 2004. godine počeo sa treninzima u teretani, njegov cilj nije bio da postane profesionalni sportista, nego da nabaci koji kilogram više, kaže Saša.

“Motivi početka bavljenja bodibildingom su različiti kod svih ljudi. Kod mene je to bila mala tjelesna težina, imao sam samo 49 kg, tako da je moj cilj u početku bio da ličim na normalnog čovijeka, a ne da budem bodibilder takmičar. Kasnije, kako je tijelo samo pokazalo znake da ima potencijal za bavljenje ovim sportom, tako sam se i ja odlučio da se njime bavim više takmičarski nego rekreativno.”

Dnevno je trenirao i po četiri do pet sati, kada se priprema za neko takmičenje, ali kaže da sa 4 treninga sedmično, po sat I po je sasvim dovoljno. Kaže da je vrlo važno napraviti razliku između profesionalnom I rekreativnog bodibildinga.

“Razlika je u tome što rekreativni bodibilder nije postavio pred sebe ciljeve kao takmičar. Nema potrebu da stalno radi na povećanju mišića, da nivoe tjelesnih masti spušta na 3% i slično. Samim tim on može da uživa u ovom sportu, ne mora sebe da izlaže prevelikim psiho-fizičkim naporima, pa i finansijskim. Što je najvažnije, čini uslugu svome zdravlju.”

Saša dodaje da, kada nije u pripremama, dozvoljava sebi da živi kao civil, bez asketskih odricanja. A kada su pripreme u toku, to zahtijeva dosta odicanja. Na prvom mjestu manjak vremena koje bi proveo sa porodicom, energije, ali i značajna finansijska sredstva.

Na pitanje, da li je moguće da je svako jutro raspoložen da ide u teretanu, krajnje iskreno kaže da ima momenata kada to nije slučaj, pa je čak nekoliko puta pravio i višemjesečne pauze.

“Bilo je dana kada mi se ne trenira, kada mi se ne bavi bodibildingom, kada mi se zgadi sve. Uzimao sam i odmore od po 2-3 mjeseca, a kada mi se film u glavi ponovo vrati da uživam treninzima, počnem ponovo da treniram. Nikada nisam nešto radio na silu. Iako su velika odricanja, kada uživam u treninzima tada ih i radim.”

Shodno ovome zanimalo nas je i koliko je njegovom tijelu nakon pauza bilo potrebno da se vrati u formu, a Saša kaže da se tijelo brzo vrati u stari oblik, ali i da dosta izgubi na kilaži dok ne trenira.

“Znao sam neviđeno da propadam u tih par mjeseci. Znao sam da izgubim i po 20 kg. Ali, tijelo ima mišićnu memoriju i bilo je slučajeva kada sam, nakon juniorske faze, imao period od 2 godine netreniranja gdje sam sa 106 spao na 76 kg. Kada sam počeo opet da treniram, jedem, sve se vratilo za par mjeseci. Kao što sam rekao, mišićna memorija postoji i tijelu je lako da vrati ono što je nakad imalo.”

Pet puta je bio prvak države u poluteškoj i teškoj kategoriji i apsolutni prvak države i Balkana, a osvajao je nagrade i na brojnim turnirima. Ono što ističe, kada su finansijska sredstva u pitanju, jeste da se na takmičenjima od ovog sporta, osim nekoliko kesa proteina ili ničega, ne može ništa zaraditi.

“U ovom regionu na nagradama novac se ne može lako zaraditi. Čak i na profesionalnim takmičenjima novac od nagrada ne opravdava ulaganja. Novac dolazi od sponzora, koje ja nemam. Razlog je što na ovim prostorima sponzori nude jako malo. Način za kontinuiran priliv novca u ovom sportu je personalni trening. Bilo da se radi o treningu sa ljudima u teretani, ili online, ili oboje.”

Mentalni sklop bodibildera je takav da su naučili da uživaju u boli svjesni da će se sva ta tegoba danas pretvoriti u snagu sutra. Jedini problem koji njih može sputati su oni sami, nikako slabiji životni izazovi.



BN televizija