Zašto je Vojin Mitrović prešao u SNSD-ovo jato?

Vrh Režima obećao je Vojinu Mitroviću da će, nakon što iz Saveza za promjene pređe pod skute SNSD-a, riješti problem njegovog spornog zemljišta u Banjaluci, čime će mu omogućiti da zaradi najmanje četiri miliona maraka.

U cijeloj ovoj prljavoj priči, osim Mitrovića, učestvuju vrh SNSD-a, Budo Stanković, kum Milorada Dodika, najviši funkcioneri Grada Banjaluka i još niz drugih službenika entitetskih institucija.

Cijeli ovaj slučaj nevjerovatna je drskost i bezočnost, jer Mitrović prodaje zemlju koja nije uopšte njegova, već je u vlasništvu Grada Banjaluka.

Preciznije, riječ je o pet dunuma gradskog građevinskog zemljišta, koje se nalazi između Kružnog toka (kod restorana My Way) i ulice Ilije Garašanina (kod firme „Kramar“), kraj brze ceste Banjaluka-Klašnice.

Na tom placu trebalo bi da se izgradi benzinska stanica, sa svim pratećim objektima i hotel, od pet spratova (P plus 4). Ove objekte će graditi srbijanski „NIS“, nakon što kupe zemljište od Mitrovića, a u skladu sa Ugovorom koji je potpisan prije dvije godine. Krenimo redom.

Budimir Stanković je 2009. godine počeo sa velikom operacijom preuzimanja 427 dunuma gradskog građevinskog zemljišta, na koje je pravo privremenog korištenja imala Poljoprivredna škola Banjaluka.

Stanković je kao svog piona u cijelu igru ubacio Pericu Repajića.

Perica Repajić je oteo zemljište od Grada Banjaluka, na temelju ugovora o zamjeni nekretnina sa Poljoprivrednom školom (OPU 1817/09), zaključenog 1.12.2009. godine kod notara Milenka Delića iz Banjaluke.

Repajić u prvom naletu preuzima 137 dunuma od Poljoprivredne škole, od čega je 20 dunuma kraj brze ceste Banjaluka-Klašnice. (O svemu ovome na blogu je još 27.12.2012. godine, objavljen tekst „Zaradili 27 miliona KM na zamjeni zemljišta u Banjaluci“).

Zemljšte se u vlasničkom listu ZK uloška broj 1558 KO Budžak vodilo kao opštenarodna imovina i kao takvo je bilo pod strogim režimom zabrane prometovanja, odnosno otuđenja, a prema Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Znači, nikako se nije moglo prometovati. Niti ga je Poljoprivredna škola mogla zamijeniti sa Repajićem.


Repajić je kao zamjenu za zemljište u Banjaluci, dao zemlju u Dvoranima (Šikara, Kratelj), Ivanjskoj (Bujadine) i drugim seoskim područjima. Gradsko građevinsko zemljište se ne može mijenjati za ono koje to nije, a u Ivanjskoj to svakako nije.

Grad Banjaluka, po saznanju da su izvšene kriminalne transakcije sa zemljištem Poljoprivredne škole, čiji je stvarni vlasnik Grad, podnio je putem Pravobranilaštva RS, tužbu za poništenje predmetnih ugovora. Znači, Grad je tužio i Poljoprivrednu školu i Pericu Repajića.

Poseban specifikum pomenutih dvadeset dunuma je da Poljoprivredna škola nije imala čak ni privremeno pravo korištenja njih, već je zemljište bilo upisano na Narodnom odboru sreza Banjaluka u zemljišnoknjižnoj evidenciji, a čiji pravni sljednik je Opština, odnosno Grad Banjaluka, dok je u katastarskom operatu bio upisan Fond za upravljanje građevinskim zemljištem, čiji je pravni sljednik takođe Grad Banjaluka.

Aleksandar Deurić iz Republičke geodetske uprave, odbija da unese zabilježbu spora, čime omogućuje Repajiću i Stankoviću da zemljište prodaju Vojinu Mitroviću, odnosno njegovoj firmi „Oktan promet“. Uprkos tome, postojala je sudska tužba, pa se zemljište nije moglo prodati.

Vojin Mitrović (Oktan promet) kupio je 5021 m2 tog zemljišta od Repajića/Stankovića na temelju kuporpodajnog ugovora broj OPU – 491/10 zaključenog 23.04.2010. u Banjaluci, pred notarom Milenkom Delićem.

Mitrović je zemljište platio 1.004.200 KM.

Kada su nadležne službe Grada saznale za ovu transakciju, proširile su tužbu i na Vojina Mitrovića, odnosno na „Oktan promet“ Bijeljina.

Nakon podnošernja tužbi od Grada zemljšte se nije smjelo prometovati, i u ZK ulošku morala je biti upisana zabilježba spora. Ali, niko ne haje za to.

Vojim Mitrović je u junu 2012. podnio Inicijativu za izmjenu Regulacionog plana „Regionalni centar“ na kč broj 225/81 (stari premjer), odnosno po novom premjeru kč broj 1820/4 KO Budžak.

Preciznije, kada katastarske čestice prevedemo na gradske mjere, ta izmjena Regulacionog plana se odnosi na lokaciju između Kružnog toka (kod restorana My Way) i ulice Ilije Garašanina (kod firme „Kramar“), kraj brze ceste Banjaluka-Klašnice.

Dana 22. jula 2012. godine na Komisiji za prostorno uređenje pomenuta Inicijativa za izmjenu Regulacionog plana nije dobila pozitivno mišljenje, pa zbog toga nije ni upućena u Skupštinu Grada.

Mitrović tada odustaje od zahtjeva i povlači ga.

Samo dan kasnije 23.07.2012. godine, Vojin Mitrović (Oktan promet) sačinjava predugovor Ugovora o kupoprodaji sa „NIS petrol“ doo Laktaši, koji ovjerava kod notara Milke Đaković iz Laktaša.

Zatim 07.09.2012. taj Ugovor se provodi u Zemljišno knjižnoj kancelariji RUGIP-a o postojanju prava iz navedenog predugovora između „Oktan prometa“ kao prodavca i „NIS“ kao kupca. To je učinjeno, kako bi se NIS obezbijedio da Oktan ne proda zemljište nekoj drugoj firmi.

Važno je znati da nikako nije mogao biti potpisan bilo kakav predugovor/ugovor na pomeutih pet dunuma, jer je Grad tužio Poljoprivrednu školu/Repajića/Oktan/Mitrovića i do okonačanja spora to se nije smjelo desiti. Posebno zbog činjenice da je zemlja oteta preko Poljoprivredne škole od Grada.

Ovo je isti slučaj kao i sa onih 300 dunuma (ovo zemljište je u Dervišima i nema veze sa ovim o kojem pišem), koje je Budo Stanković, preko nezakonitih transakcija Popljoprivredne škole i firme „Gilmark“, oteo od Grada. Okružni Sud je 23.10.2014. poništio tu transakciju i zemljište vratio Gradu. Morao bi poništiti i ovu i oduzeti zemljište Mitroviću i, takođe, ga vratiti Gradu.

Međutim, Mitrović ima pravo svojine (i na današnji dan, 28.11.2014.) iako zemljište nije njegovo, već gradsko.

Nakon potpisivanja Ugovora sa NIS-om, Mitrović miruje dvije godine, da bi odmah nakon završetka izbora, na kojima je ispred Saveza za promjene ušao u parlament RS, ponovo podnio Inicijativu za izmjenu Regulacionog plana „Regionalni centar“ na kč broj 225/81 (stari premjer), odnosno po novom premjeru kč broj 1820/4 KO Budžak.

Sada, za razliku od prije dvije godine, jasno definiše cilj i predlaže da se na „predmetnom lokalitetu po Regulacionom planu predvidi izgradnja benzinske stanice (pumpe) sa svim pratećim sadržajima. I Hotel (P plus 4, prizemlje i četiri sprata.)

Očito je da je kupoprodaja između Mitrovića/“Oktan prometa“ i NIS-a uslovljena izmjenom Regulacionog plana, koji je dužan riješti prodavac. Odnosno Oktan/Mitrović ili Repajić/Stanković.

Sada je na odbornicima SNSD-a, DNS i SP-a da usvoje Mitrovićevu inicijativu u parlamentu Banjaluke i donesu Odluku o izmjeni Regulacionog plana. Odnosno, sada je na njima da implementiraju ovu kriminalnu igru.

Da rezimiramo: Do ovog trenutka Mitrović je platio Stankoviću milion maraka, ali od NIS-a nije uzeo ni marke. NIS-u je predugovorom i njegovim knjiženjem data garancija da Oktan neće nikome drugom prodati to zemljište. To je garancija NIS petrolu da to Oktan ne može učiniti.

Budo Stanković nije Mitroviću vratio pare, iako se sada zna da mu je prodao zemljište u vlasništvu Grada. Međutim, i Mitrović i Stanković i njihovi zaštitnici iz vlasti ne haju za to, već pokušavaju kriminalnim radnjama riješiti nekoliko ciljeva: Mitrovića isplatiti za prelazak u SNSD, tako što će mu omogućiti da proda NIS-u zemljište koje nije njegovo i rasteretiti Budu Stankovića duga od milion KM, koji ima prema Mitroviću, jer mu je, zajedno sa Repajićem, prodao zemljište koje nije njihovo, već je u vlasništvu Grada Banjaluka.

Da preciziram: Edi Haneš (direktor Poljoprivredne škole), Perica Repajić (Dukat), Budo Stanković (Dodikov kum i organizator cijelog posla) i Vojin Mitrović oteli su zemljište Grada Banjaluka i sada traže da ga i prodaju za milione NIS-u. I od tog istog Grada traže da izmijeni Regulacioni plan da bi oni mogli da prodaju zemljište oteto od Grada. I, naravno, da Grad povuče tužbu.

Nakon što je dobio mandat poslanika, Mitrović je iskoristio potrebu SNSD-a za "Papcima" i odlučio da vrati milion KM koji je platio Stankoviću, ali i da dobro zaradi. Nema u njegovom postupku ništa ideološko, sem čiste računice i interesa.

Koja drskost!

Da ne bude zabune, pet dunuma otetog zemljišta sada vrijedi najmanje četiri miliona KM. Uz ovaj veliki poklon, Mitroviću je obećan i kredit od IRB-a vrijedan 1,5 miliona KM. Zemljište četiri miliona plus kredit od milion i po je ukupno 5,5 miliona KM. Kada Mitrović odbije onaj milion koji je isplatio Stankoviću 2010. godine, ostanu mu 4,5 miliona. Više nego dovoljno za podijeliti!

Cijela ova akcija je popečaćena na sastanku Milorada Dodika i Vojina Mitrovića u "Kalderi" 23. novembra ove godine.

P.S. I još jedna bitna stvar: Budi Stankoviću Sud je oduzeo 300 dunuma, ali on u vlasništvu ima još, preko raznoraznih repajića , više od 100 dunuma građevinskog zemljišta koje je oteo od Grada Banjaluka!

SlobodanVaskovicBlog