Mladi su u Srbiji pokazali kako se mijenja vlast, u BiH je situacija znatno složenija

Izbori u Srbiji su pokazali da mladi mogu da promijene vlast mirno, a sada ostaje da vidimo da li će uspjeti da promijene i društvo, naveo je socijalni psiholog Srđan Puhalo u emisiji Bez uvijanja BN televizije.

„Promjene moraju doći mirno i pametno, baš kako su i studenti uradili. To dugoročno daje bolje efekte od nasilja“, ističe Puhalo.

Prema njegovom mišljenju, Aleksandra Vučića je u Srbiji bilo lakše smijeniti jer je riječ o pojedincu, dok je politička situacija u Bosni i Hercegovini znatno složenija.

„Bosna i Hercegovina je tako ustrojena da imate dva entiteta, 10 kantona i konstitutivne narode. Da bi se nešto pozitivno desilo, trebalo bi istovremeno promijeniti političke elite i kod Srba, i kod Hrvata, i kod Bošnjaka. Međutim, nije dovoljno samo skinuti postojeće elite – morate pronaći nekoga ko će zaista raditi u interesu građana i države“, upozorava Puhalo.

On smatra da opozicija, zbog svoje razjedinjenosti, dugo nije ulivala pobjedničku nadu niti je mogla da izvrši ozbiljniji pritisak na vlast. Upavši u zamku SNSD-a, nisu shvatili da moraju mijenjati pravila igre da bi pobijedili.

„Vlast je jahala na narativu stabilnosti – redovne plate, redovne penzije, ne treba tu puno mijenjati, sa nama je sve sigurno, a promjene ako i dolaze, neka idu polako. S druge strane, opozicija nije imala šta da ponudi, a lideri koji su bili na njenom čelu bili su potpuno neuvjerljivi“, pojašnjava Puhalo.

Govoreći o problemu duplih funkcija, ističe da suština nije u formi, već u tome što funkcioneri rade u interesu stranke umjesto u interesu institucija.

„Mislim da se to radi kako bi se u našoj maloj bari u Republici Srpskoj namirilo što više krokodila, kako bi oni bili sretni i zadovoljni što su na funkcijama, te stali u red i čekali svoj dio kolača“, zaključuje Puhalo.

Dodao je i da zadatak funkcionera više nije da svoj posao obavljaju u skladu sa strukom, već da sprovode direktive isključivo svoje političke partije. Zbog toga je, zaključuje, potpuno nevažno ko obavlja koliko funkcija kada su partijska lojalnost i politička podobnost jedina ulaznica za poziciju.

(BN)