Obeležno 13 godina od ubistva Ćuruvije

Novinarska udruženja i porodica ubijenog novinara Slavka ćuruvije obeležili su danas trinaestu godišnjicu njegove smrti najavivši da neće odustati od zahteva nadležnima da utvrde ko je naredio a ko izvršio to ubistvo.

Republika Srpska 11.04.2012 | 19:06
Obeležno 13 godina od ubistva Ćuruvije
Novinarska udruženja i porodica ubijenog novinara Slavka ćuruvije obeležili su danas trinaestu godišnjicu njegove smrti najavivši da neće odustati od zahteva nadležnima da utvrde ko je naredio a ko izvršio to ubistvo. U prisustvu članova porodice, kolega i prijatelja  položen je venac na spomen obeležje ćuruviji u Svetogorskoj ulici u Beogradu na mestu gde je ubijen. Predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Vukašin Obradović je rekao da je otkrivanje nalogodavaca i ubica ćurvije  "testamen nove demokratske Srbije". "Otkrijte nalogodavce, imenujte ubice", rekao je Obradović,  dodavši da je vlast obavezna da "zaviri u mračne odaje režima Slobodana MIloševića". On je naveo i da bez raščisćavanja ubistva ćuruvije "nema demokratske Srbije kao ni slobode govora i izražavanja" a da će kolege nastaviti da traže istinu o tome. Predsednica Udruženja novinara Srbije (UNS) Ljiljana Smajlović je rekla da je ćuruvija ubijen zato što je koristio svoje osnovno ljudsko pravo - slobodu govora koja je zagarantovana i evropskim konvencijama. Ona smatra i da kolege koje su ga nadživele nisu uspele da sačuvaju tu slobodu i da  je "Srbija zemlja u kojoj postoji sloboda štampe samo za vlasnike medija i njihove političke gazde" ocenivši i da su za to krivi i sami novinari. Razočaranje što to "političko ubistvio, za koje su suštinski odgovorne državne institucije" nije rešeno izrazila je danas i Branka Prpa sa kojom je ćuruvija živeo. Vlasnik novina „Dnevni telegraf" i nedeljnika „Evropljanin", ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. Bila je nedelja, Uskrs, agresija NATO-a na tadašnju SRJ, trajala je već nedeljama. ćuruvija je ubijen ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovao, i u kojoj se nalazio deo poslovnih prostorija njegovog „Dnevnog telegrafa", u pasažu u Svetogorskoj ulici, tada Lole Ribara, br. 35. u najužem centru Beograda. Nekoliko dana ranije u dnevnom listu „Politika ekspres", koji je docnije ugašen, ćuruvija je optužen za „priželjkivanje bombi i izdaju". Istraga je, posle pada režima Slobodana Miloševića, utvrdila da su ga danonoćno pratili pripadnici Državne bezbednosti i da su iznenada, uoči samog ubistva, povučeni sa „zadatka". Na osnovu zahteva Specijalnog tužilaštva istražni sudija saslušao je više od 100 predloženih svedoka. Pored ostalih saslušano je „27 pratilaca" pripadnika DB, niz bivših funkcionera te službe, obavljeno je medicinsko-balističko veštačenje, a prikupljeni su i drugi materijalni dokazi. Brat ubijenog Slavka ćuruvije, Jovo, obratio se uoči trinaeste godišnjice ubistva Jelku Kacinu, izvestiocu Evropskog parlamenta za Srbiju, jer ubistvo njegovog brata nije razrešeno ni posle 13 godina. U pismu Kacinu Jovo ćuruvija ističe da je tortura režima Slobodana Miloševića, protiv njegovog brata počela 1998. pošto je donosen novi Zakon o informisanju, a da je pojačana posle govora Slavka ćuruvije pred Helsinškom komisijom, u Kongresu SAD, 10. decembra 1998 godine.