Svjedoci osporavali progone iz Bratunca i Sokoca

Svjedok odbrane Radovana Karadžića u Haškom tribunalu Vujadin Stević negirao je danas tvrdnju tužilaštva da cilj Srba na području istočne Bosne 1992.

Republika Srpska 26.03.2013 | 16:35 Svjedok odbrane Radovana Karadžića u Haškom tribunalu Vujadin Stević negirao je danas tvrdnju tužilaštva da cilj Srba na području istočne Bosne 1992. godine nije bio da se oduzme naoružanje, već da se protjera muslimansko stanovništvo. Stević je bio komandant voda jedinice Slapašnica u okviru Teritorijalne odbrane Bratunca. On je negirao i da mu je u maju 1992. Najdan Mlađenović naredio da se ubije 20 zarobljenih ljudi. Svjedok je rekao da je Mlađenovića "upoznao 1993. godine, da nije dobio od njega nikakvo naređenje da ubije muslimane". Stević je izjavio da je broj muslimanskih žrtava u selu Glogova 1992. i u skladištu u Kravici na području Srebrenice 1995. godine preuveličan. Svjedok je poručio sudu da za tačan broj žrtava pregleda izvode iz opštinskih knjiga mrtvih. "Sve osim matičnih knjiga za mene nije vjerodostojno. Znam da je /Miroslav/ Deronjić prihvatio da je bio veći broj žrtava, a smatram da je strašno da ovakav sud koristi tako nabacane podatka. U Republici Srpskoj svako posječeno drvo dobije broj, a kamoli kad se radi o ljudima”, rekao je Stević. Povodom tvrdnje da je u Kravici ubijeno više od hiljadu ljudi, svjedok je rekao da se “brojke zloupotrebljavaju, da niko ne zna koliko je bilo ljudi i da ih niko nije brojao”. Na sudsko pitanje na osnovu čega tvrdi da su brojke iskrivljene i na pitanje tužioca koji je onda pravi broj ubijenih u Kravici, Stević je rekao da je “siguran da je taj broj mnogo manji”. “Koristili ste spiskove kojekakvih udruženja, koji su isto tako nabacani kao oni od Mušana Talovića”, izjavio je Stević. Svjedok Dragomir Obradović, nekadašnji komandir Stanice javne bezbjednosti /SJB/ na Sokocu i član Opštinskog kriznog štaba 1992. godine, izjavio da je u ljeto 1992. sa kolegama “posjetio selo Padiše da prikupe nelagalno oružje, ali da su seljani odlučili da odu, umjesto da predaju oružje”. "Poslije napada na srpsko selo 21. jula 1992, muslimani koji su organizovali napad su napustili svoja sela i cjelukupno stanovništvo Mangurića, Šahbegovića i Meljina je odlučilo da ode umjesto da preda oružje. To pokazuje da muslimani nisu natjerani da odu, već su otišli dobrovoljno. U Vrhbarju, na primjer, muslimani su mirno živjeli do oktobra 1994. godine kada su otišli u Sarajevo”, naveo je svjedok. Tužilac Katrina Gustafson predočila je svjedoku da nije bilo istrage ubistva 40 ljudi u Novoseocima u septembru 1992, čija su tijela ekshumirana 2000. godine. Obradović je rekao da je tačno da su počinioci bili pripadnici vojske i da policije nije provela istragu, navodeći da je to bila nadležnost vojne policije i suda, te da mu nije poznato kada je bila ekshumacija. Na konstataciju tužioca da bi, da je bila provedena odgovarajuća istraga, tijela odmah bila ekshumirana, Obradović je odgovorio da "ni Srbe niko nije ekshumirao u to vrijeme”. Glavni pretres biće nastavljen sutra.