MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NE ŽELI PRONAĆI KRIVCE

Krivci za pogrom Srba na Kosovu i Metohiji u martu 2004.

Republika Srpska 17.03.2013 | 18:16 Krivci za pogrom Srba na Kosovu i Metohiji u martu 2004. godine još nisu pronađeni i kažnjeni, jer za to ne postoji želja međunarodne zajednice, rekao je Srni zamjenik direktora Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju Krstimir Pantić.On ističe da to dokazuje da međunarodna zajednica nije nepristrasna i da postoje dupli aršini o zločinima koje su počinili Srbi i o zločinima počinjenim nad Srbima. "To mora svima da bude pouka kako ćemo u budućnosti da se ponašamo i kakav će biti naš odnos prema međunarodnoj zajednici, koja je prisutna na Kosovu i Metohiji i koja danas odlučuje o sudbini Srba u pokrajini i sudbini teritorije i države Srbije", rekao je Pantić. On podsjeća da su Srbi od 1999. godine, kada su međunarodne snage ušle na Kosovo i Metohiju, bili žrtve brojnih incidenata, ali da pogrom 17. marta 2004. godine predstavlja najdrastičniji primjer kršenja osnovnih ljudskih prava u prisustvu međunarodne zajednice. Tada je, kaže Pantić, osim progona i ubistava Srba, uništen i veliki broj manastira i crkava. "Ne postoji želja međunarodne zajednice da se krivci pronađu i kazne i to je ono što Srbe na Kosovu i Metohiji najviše boli", rekao je Pantić. Danas se navršava devet godina od albanskog nasilja na Kosovu i Metohiji, kada je poginulo 19 osoba, pretučeno i teško povrijeđeno 900 ljudi, zapaljeno i oštećeno 800 kuća, protjerano više od 4.000 Srba i etnički očišćeno šest gradova. Uništeno je više od sto srpskih crkava, manastira, grobalja i drugog srpskog duhovnog nasljeđa i graditeljske baštine. Srušeno je zapaljeno ili teško oštećeno 35 vjerskih objekata, među kojima 18 spomenika kulture. Do temelja su srušeni manastir Devič kod Srbice i konaci manastira Svetih arhangela kod Prizrena, dok su spaljene crkve Bogorodice LJeviške iz 14. i Svetog Đorđa iz 16. vijeka. Povod za pogrom bila je kampanja albanskih medija, u kojoj su lokalni Srbi optuženi da su psima natjerali preko rijeke Ibar šest albanskih dječaka iz sela Čabar kod Zubinog Potoka i tako trojicu otjerali u smrt. Istraga UNMIK policije utvrdila je da su albanske optužbe lažne, a portparol međunarodne policije Neridž Sing izjavio je tada da su preživjeli dječaci poslije tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela.