Kredite će vraćati unuci, praunuci i čukununuci svih nas

Iako budžet pripada i običnom čovjeku, nijedan od vlastodržaca ne želi da se sa njim posavjetuje oko uzimanja kredita, niti želi da mu u otvorenom razgovoru kaže da će to vraćati unuci, praunuci i čukununuci svih nas...

Piše: dr. Dragan Đokanović

Mi, Srbi iz Republike Srpske, u vrlo teškoj smo ekonomskoj situaciji. Bili smo i prije godinu dana, ali tokom posljednjih 11 mjeseci, od početka zdravstvene krize pa do danas, iz dana u dan sve nam je gore i gore...

Čak i onima koji nisu željeli da vide ono što je, i tada, bilo očigledno, u pandemiji je postalo sasvim jasno - da smo, i te kako, podijeljeno društvo. Podijeljeni na one koji imaju vrlo malo ili skoro ništa, i na one koji su u prethodnih 15-20 godina "stekli" mnogo toga... 

Ne boli običnog čovjeka domaćinsko sticanje bogatstva; stečeno radom na imanju, uspjehom na tržištu i slično... Njega boli i smeta mu pljačkanje budžeta, jer zna da je budžet i njegov.

I njegov, iako su ga stotinama svjetlosnih godina udaljili od njega. Iako budžet pripada i običnom čovjeku, nijedan od vlastodržaca ne želi da se sa njim posavjetuje oko uzimanja kredita, niti želi da mu u otvorenom razgovoru kaže da će to vraćati unuci, praunuci i čukununuci svih nas, ali da će unuci, praunuci i čukununuci običnog čovjeka, onog kojeg su svjetlosnim godinama udaljili od budžeta, postati dužnički robovi...

Svaka marka, svaki evro, svaki dolar, svaki franak, moraće da budu vraćeni. Prvo kamate, pa kamate, pa opet kamate; a ako naši čukununuci budu imali sreće doći će im i glavnice na red... Ako budu imali sreće...

Razmislite o ovome!

Čiji će to čukununuci ostati ovdje da, svojim žuljevitim rukama i mladim tijelima, vraćaju kredite koje su (kao) za narod i državu uzimali, a na svoje račune preusmjeravali, takođe Srbi iz Republike Srpske?

E, ti Srbi iz Republike Srpske, koji su brižno čuvali svoju djecu da "ne postanu klošari", namijenili su našim unucima, praunucima i čukununucima da budu dužnički robovi.

Ako želite mogu vam i spiskove da napravim, i to po opštinama, svih onih koji nisu završili kao klošari! Ostali građani, nažalost, postaju dužnički robovi... 

Pričaće naši potomci, svjesni svega šta se dešavalo, da su im preci dobrovoljno pristajali da glasaju za roditelje potencijalnih klošara, a onda i za potencijalne klošare... Čak su ih i glorifikovali...

(BN)