Biću sluga svom narodu, a ne gospodar prstenova!

Draško Stanivuković, poslanik u Narodnoj skupštini RS i kandidat za gradonačelnika Banjaluke, za Buku govori o borbi protiv Igora Radojičića, planovima za budućnost, odnosu prema prošlosti, ali i razlozima zbog kojih je odlučio da život posveti politici.

Republika Srpska 17.09.2020 | 12:17

Kampanja u Banjaluci i RS već je počela. Vi ste odavno i na terenu, na mrežama, u medijima... Mislite li da ćete do 15. novembra, kada su izbori, imati dovoljno snage da se suprotstavite jakoj SNSD političkoj mašineriji i izborite do kraja za ono što ste započeli?

Duboko vjerujem i u meni i ljudima oko mene je utkana vjera i optimizam i zbog toga je sveprisutan jedan svakodnevni i danonoćni rad. I to ne samo u ovoj, već i u prošloj godini. Ako se prisjetimo više okupljanja koja su bila na Trgu, od kojih je svako značilo neku borbu... Da se riješi slučaj piralena, da ne poskupi struja, borbu za demokratiju i ljudska prava i za ono što su ljudi u Banjaluci tokom 20 godina vladavine ovih ljudi izgubili.

Dakle, duboka vjera i optimizam koji jeste poduprijet i podržan od strane toga da je jedan režim od 30 godina pao demokratijom ili u prevodu ljudima koji su izašli sa osmijehom na licima i u što većem broju. I to je poruka građanima Banjaluke da izađu u što većem broju, jer će biti ključ u izlaznosti. Veća izlaznost značiće veću demokratiju, a to će značiti promjene koje se mogu, trebaju i koje će se desiti nakon 15. novembra...

Govorite o izlaznosti, ali šta je to što Draško nudi u odnosu na svog protivkandidata, sadašnjeg gradonačelnika Igora Radojičića? I šta je to što bi možda natjeralo one građane koji čak i ne žele da glasaju za drugog kandidata, ali ne vide opciju ni u Vama, da izađu na izbore i daju podršku promjenama?  

Zaista sam spreman da budem sluga narodu, a ne gospodar prstenova, kako on sebe naziva. Ljudi znaju da ja ne moram nikog slušati, ni Dodika, ni ikog drugog, osim sebe. To je suštinska razlika! Moju politiku i politički put i rad niko ne finansira. Niti jedan tajkun, niti građevinska mafija, niti farmaceutska kompanija. I ne moram nikom da služim do građanima koji će me izabrati. U fokus politike stavljamo čovjeka, a ne beton i kružni tok. Živo biće koje je simbol ovog društva.

Ljudi znaju da je naša borba nepokolebljiva i da po cijenu naših života stanemo na crtu svim negativnim pojavama. A te negativne pojave su održale ovaj sistem decenijama. To su korupcija, kriminal, nepotizam, razni interesi, od građevinskih, farmaceutskih, IT sektora... Mi smo spremni da napravimo potpunu jednakost za svakog čovjeka. Taj put smo jasno utkali i prikazali kroz Skupštinu RS i na tom putu smo spremni da radimo u Banjaluci.

Ono što smatramo da je prioritet je ekonomski rast i privredni, nova radna mjesta. Iz te dodatne vrijednosti koja će se stvoriti, na taj način treba da se finansiraju drugi infrastrukturni projekti. Danas imamo jednu situaciju da se postojeći budžet troši da se nešto uradi, a nije stvorena dodatna vrijednost. To je kao da vama roditelj da 150 maraka, a vi dođete kući srećni i kažete da ste kupili kinder bueno od 150 KM. E, taj kinder bueno je kružni tok.

Cilj gradonačelnika kakvim ja sebe vidim jeste stvoriti dodatnu vrijednost. To je jedini smisao. Vjerujem da našom pobjedom Banjaluka može prodisati...

Da li ljudi razumiju to što Vi govorite, odnosno da li uspijevate to da prenesete na dobar način. Postoji mnogo onih koji Vam spočitavaju da ste u tim svojim nastupima neiskreni, da glumite, da je svaki Vaš korak unaprijed pripremljen...

Dobro je da ljudi vide da moju stranku i mene prati jedan organizovan rad, čim ostavljam takav utisak. Ne bi bilo dobro da djelujemo neorganizovano i nepripremljeno. A o iskrenosti mogu govoriti iz prostog razloga jer mojom pobjedom u Banjaluci meni neće biti bolje, meni je već dobro.

Može biti bolje samo ljudima. Ja nemam nikakav lični interes. Kažu ljudi da li ću se promijeniti. Pa ja sam već dovoljno prepoznatljiv i moja porodica je finansijski obezbjeđena da mi ne treba ništa. Ali ja sam odolio tim izazovima, finansijskim sredstvima i popularnosti i meni gradonačelnička pozicija ne može dati ništa osim dodatne motivacije da dokažemo da ovdje možemo bolje, da hoćemo bolje i da smo spremni nepokolebljivo i sa punim uvjerenjem da uradimo ove stvari. I vjerujem da ljudi to razumiju.

Poruka je jasna i, u suštini, vjerujem da svaki čovjek u ovom gradu osjeti tjeskobu. Želim da poručim da će svi naši kritičari sutra biti slobodni ljudi, koji će ostati da rade na svojim mjestima ako su kvalitetni radnici.

Danas to nije situacija. Ako ne podržavate ovu vlast, nećete imati posao, nećete dobiti ni put, ni kanalizaciju, ni elementarne uslove za život i te poruke od njih svakodevno čujemo. Mi se zaista borimo za potpuno drugi sistem.

Na početku razgovora pomenuli ste da je u susjednoj zemlji pala vlast nakon 30 godina i da očekujete isto i ovdje. Ali, nekako se ovdje ne primijeti organizovanost opozicije kakva je bila u Crnoj Gori.

Danas zbog epidemiološke situacije je nemoguće da se organizujue bilo šta veće. I na taj način građani ne mogu da izraze ono što osjećaju. Ali kao neko ko je svaki dan na terenu, imam dnevno po 7 do 8 okupljanja sa po 50 ljudi koje sretnem i razgovaram, moram reći da to postoji.

Moramo biti iskreni i reći da je prije dvije godine opozicija, ljudi koji otvoreno govore da ovdje može drugačije i bolje, imala 10.000 glasova više nego vlast. Postoji, naravno, i poslije te dvije godine neki novi rad koji smo pokazali i ja i moje kolege, poslanica u NSRS Jelena Trivić. Vjerujem da smo taj postojeći broj kritičnih ljudi koje smo imali u Banjaluci zadržali, i dalje ta masa koja je spremna da na referendumskom pitanju u Banjaluci 15. Novembra - da li ste za promjene ili hoćete da nastavite istim putem, da budete vazali jedne diktatorske politike, mogu da biraju između dva imena.

Tu smo ja i neko ko mora da služi režimu, da služi Lukaču, da zabrani okupljanja, mora da skloni srce... Mi smo spremni da se tome suprotstavimo. I nemojte da se plašite. Promjene će biti lijepe i ugodne svakom čovjeku, a okusili smo da Banjaluka može da napravi promjenu prije dvije godine i treba samo da napravimo reprizu.

Ali ti izbori o kojima govorite i rezultat tih izbora su nekako nastali na talasu protesta zbog ubistva Davida Dragičevića i Pokreta pravda za Davida. Kakvi su sad Vaši odnosi sa ovim pokretom i Pokretom pravde koji će učestvovati na lokalnim izborima?

Ja vjerujem da je čovjek koji je bio nezadovoljan prije dvije godine zbog nerasvijetljenog ubistva i dan danas nezadovoljan čovjek. Nije se riješilo to ubistvo. Poslije tog ubistva desilo se još jedno veliko ubistvo velikog preduzetnika Slaviše Krunića. I to se nije riješilo. Desilo se još mnogo nemilih događaja i to nezadovoljstvo se moglo samo produbiti.

Ovo nije pitanje da li će Draško pobijediti, već da li ćemo mi opstati u ovom gradu. Što se tiče odnosa sa Pokretom pravde, mi smo imali više sastanaka i naši odnosi sus dobri i politički korektni. Mi smo uspostavili tehničku saradnju da na dan izbora izvedemo što više glasača i da sačuvamo izborni rezultat.

U tom pravcu će svi politički subjekti koji predstavljaju nezadovoljne građane biti potpuno jedinstveni. Koliko smo snažni politički govori podatak da je po prvi put samo jedan kandidat opozicije i da imamo referendumsko pitanje. Uspjeli smo da zaustavimo vlast da podvali još jednog kandidata iz naših redova.

Pomenuli ste i Jelenu Trivić koja je nosilac liste PDP u Banjaluci. Mnogi su govorili da ste u lošim odnosima zbog toga što je i ona pretendovala na mjesto kandidata za gradonačelnika. 

Ja sam Jelenin prvi saradnik. Pred nama su veliki izazovi i ne samo da sam njen prvi saradnik, trudim se da budem njen veliki prijatelj. I svoj politički put ne vidim bez jedne takve kvalitetne osobe. Za građane Banjaluke nije pitanje da li je ona kandidat ili ja, to je potpuno isto. Zbirno, mi smo jedan snažan tim. To mi zovemo jednom pobjedničkom ekipom i dobitničkom kombinacijom. Sve drugo je medijska spekulacija.

Kada govorimo o Jeleni, primijetno je da su njeni stavovi krajnje desni. Tu su stavovi o četničkom pokretu, koji su uticali na stavove građana koji su u nedostatku neke građanske opcije glasali ili planirali da glasaju za PDP. Kako vi gledate na takva razmišljanja Vaše koleginice, ali i mogućnost gubitka dijela glasača zbog toga?

Po meni je to jasna situacija. Svako od nas voli svoju zemlju, voli svoj narod i voli različite dijelove naše istorije na svojevrstan način. Ali, nijedan glasač i nijedan građanin RS, bio to Srbin ili neko drugi, ne treba da sumnja u kapacitete i veličinu Jelene Trivić i svih nas da vodimo jednu patriotsku politiku i da u takvoj politici ima mjesta za svakog drugog čovjeka.

I smatram da različiti pogledi na istoriju ne treba nikog da vrijeđaju. Jer smo mi otvoreni za različite poglede drugih naroda na iste istorijske događaje. I to je realnost države u kojoj živimo i mislim da je moramo prihvatiti i pričati o budućnosti. A ako neko o njoj priča, to smo Jelena i ja. 

Ali kakvo je Vaše mišljenje o tome, o četničkom pokretu? Jelena Trivić je otvoreno rekla šta misli.

To je dio naše istorije prema kojem svaki naš čovjek cijeni svaki taj dio i poštuje sve žrtve. Oni ljudi koji su branili jedan dio svog naroda su nekim drugim ljudima, braneći svoje, možda jesu nanijeli štetu. Ja se lično trudim da se kroz svoju politiku osvrnem samo na ono što je u budućnosti. U mnoge te teme sam prosto ovakvim medijskim insistiranjem i pitanjima doveden. Smatram da su pogledi na istoriju pitanja za istoričare. A neki naši stavovi i pogledi nekad mogu biti samo naši lični.

Zanimljivo je da Vi izbjegavate direktno odgovor na ovo pitanje i izgleda da u Banjaluci skoro svako ko se kandiduje za neku višu funkciju izbjegava odgovor na ovakvo pitanje. Da li zbog straha da će izgubiti dio glasača ili šta?

Ma nema straha, moj fokus je budućnost Banjaluke. Prošlost ja čitam, volim istoriju svog naroda i drugih naroda, ali smatram da me ljudi biraju zbog sadašnjosti i budućnosti i mislim da pitanja iz prošlosti mogu biti pogrešno protumačena. Vi ste vidjeli da ja nisam potencirao bilo koje pitanje iz prošlosti, već insistiram na budućnosti.

Mislim da moramo da insistiramo na 21. vijeku, a ne da me vraćate na 20. vijek,  gdje ovu zemju vode političari iz prošlosti. I ako nastavimo da pričamo o tome, doći ćemo do različitih stavova i potpuno je prirodno da ja gledam više neke stvari za svoj narod i to je moj osjećaj. Da li je on subjektivan... Ali, nemojte mi oduzimati pravo da je umjesto prošlosti govorim o budućnosti.

Ali Vi ste upravo govorili kao zalog budućnosti o spomeniku borcima iz prošlosti. Pa su vas napali da hoćete u Banjaluci da podižete spomenik srpskim, hrvatskim i bošnjačkim vojnicima koji su ratovali na zaraćenim stranama.

Mi smo jedna od rijetkih zemalja gdje ideja o miru izaziva nemir i to se već pokazalo. Park mira se baštini još iz perioda prijašnjih gradonačelnika. Ideja mira je vanvremenska. To je 5855. projekat po važnosti u svim stvarima koje treba da uradimo, a stavljen je na pijedestal. To je dokaz kako vlasti okreću priču u pogrešnom pravcu.

Moj odgovor je jasan da oni takvom jednom temom i izvrtanjem određenih stavri izbjegavaju temu što 25 godina po okončanju rata u najvećem gradu RS nije izgrađeno centralno spomen obilježje ljudima stradalim u ratu. Sama ta ideja je ideja mira, da bilo koje strane, ne samo u BiH, već i u svijetu, koje su bile u ratu su izvukle poruke da to nikom nije dobro donijelo i da je mir najbolja moguća stvar i jedini garant napretka.

Kroz određenu statuu koja je protumačena na taj način mogu da se vide tri čovjeka koja simbolizuju tri generacije koje su išle da se bore za pravdu i istinu, tri čovjeka koji su u tri različite epohe išli u borbu, pa i da se vide i drugi narodi koji su imalu turbulentnu prošlost i da vide da je mir nešto čemu težimo, pogotovo građani Balkana. Cijela ideja je plemenita.

Vratio bih se na priču o izborima. Kakvu kampanju očekujete ako dva mjeseca prije održavanja izbora imamo već mnogobrojne aktivnosti na ulicama, u medijima, na mrežama...

Sa naše strane, fer, korektna i ljudska. Okrenuta ka budućnosti i jasnim porukama o planu i viziji i razvoju Banjaluke kroz ekonomiju, rast i nova radna mjesta. Kroz uštede koje planiramo napraviti. Kroz nultu toleranciju na nepotizam, korupciju i kriminal. Sve uštede koje napravimo presumjerićemo građanima. Izgradnja bolnice koju bi grad Banjaluka trebao dobiti prijeko je potrebna. Izgradnja važnih objekata i privlačenje naših ljudi iz dijaspore.  

Mi ćemo da osnujemo i kancelariju za dijasporu. Napravićemo širi spektar poslovnih i industrijskih zona. Jedan od prvih mojih koraka će biti sastanak sa svakim malim, srednjim i velikim preduzetnikom sa područja Banjaluke, uz pitanje da svako od njih navede po pet stvari koje grad treba da uradi da bi došli sa 20 na 25, 30 radnika. Na taj način će se stvoriti jedan novi budžet. Ja sam spreman da kao gradonačelnik ni jednu marku od svog posla ne uzmem, što će biti simbol politike koju ćemo voditi.

Prosječna plata funkcionera, načelnicima, predsjedniku skupštine neće moći biti kao sada - 3,5 prosječne plate u javnom sektoru. Nego, dvije prosječne plate u privatnom sektoru će biti plata funkcionera. Onda će funkcioner imati motiv da se bori za veću platu u realnoj ekonomiji i privatnom sektoru. Insistiraćemo na konkursima, koje će morati proći svi načelnici, i napravićemo gradsku upravu koja će biti stručna, kompetentna i ekspertska. 

Sve ovo super zvuči, ali dobar dio građana, kada Vi pričate o tome, posebno o ekonomiji, vode se onim što često ističu Vaši politički protivnici, da ste mladi, neiskusni, niste završili fakultet...

Još veći broj ljudi od onih danas je bio sumnjičav prije dvije godine - da li ovaj mladi čovjek može da bude narodni poslanik. Podrškom građana postao sam poslanik, i današnji politički kapacitet koji imam govori da sam opravdao povjerenje građana. Dakle, oni koji su sumnjali su pogriješili, pa ja pozivam one koji još sumnjaju da opet ne pogriješe. Jer, nekad je neke greške malo teže ispraviti, pogotovo ove referendumske.

Ili ste za to da budemo društvo zatvoreno ili za slobodu. Mi hoćemo da izgradimo društvo u kojem nije bitno kakvu člansku kartu imate. Mnoge zemlje vodili su ljudi koji su se posvetili svom narodu, a zbog te posvećenosti su zapostavili druge stvari. Biti gradonačelnik znači biti menadžer, a biti menadžer je vještina koja se nigdje ne uči, već se stiče kroz rad i iskustvo. Uspio sam kroz PDP, koji vodim dvije godine, da napravim organizaciju koja je narasla sa 7 odsto na 30 odsto, što dovoljno govori da radimo dobar posao.

Ljudi mojih godina su osvajali svijet, kontinente i radili najveće reforme. Prema tome, 27 godina je dovoljno da i dalje vjerujete u dobro, a budete dovoljno ozbiljni da oko sebe okupite ljude koji su spremni da u različitim oblastima urade mnogo pozitivnog. Nepokolebljiv sam i istrajan i imamo jedan jasan tim ljudi. 

Mnogo ste optimistični, ali šta ako izgubite? 

Bolje pitanje je šta kad pobijedim, ali i porazi na bilo kom nivou su putevi ka pobjedi i promjenama i ko god me poznaje i moj mentalni sklop zna da je ovo jedan viši cilj i moj ideal, da se ovdje može živjeti bolje. Od svojih snova i ideala i jedne ideje se ne odustaje.

Za to se radi i živi i, dok god živim, postojim i razmišljam, boriću se za ove ideje. Ovo je samo početak, ne mog političkog puta, već početak promjena koje želim da donesem mom narodu. I kada dođe nečemu kraj, možda kraj ovoj kampanji, izbornom ciklusu, kreće novi početak. 

Za kraj, moram vas pitati ono što mnogi često govore, pošto sjedimo u vašoj kući koja je pojam nekog luksuza i glamura, a kakvu je većina građana mogla vidjeti samo na TV-u, i svi znaju da ste veoma dobrog imovinskog stanja, zašto vam sve ovo treba? 

Kada se borilo za ovu zemlju, moja porodica je bila imućna i tada je bilo popularno platiti da se ne ode na najteža ratišta. Moj stric, čije ime nosim, je iz iste ove porodice otišao na takvo ratište i stradao.

Danas, u nekom modernom vremenu i mirnim uslovima, ja sam i dalje na prvoj liniji borbe i samo sebe tu vidim i zbog imena koje nosim i zbog krvi koja teče mojim venama. Ja sebe vidim samo da na ovaj način radim i postojim i to je moj viši cilj. Ja ne želim da samo meni bude dobro i za mene postoje dvije ideje i dva smisla života.

Jedna je da stvorite bolje uslove svojoj užoj porodici, a druga je da to isto omogućim široj porodici, a to su moji sugrađani, sunarodnici. Ovo prvo sam dobio rođenjem i imam sve vrijeme da se slobodno borim za ovo drugo i svoje ideale. I da ovo ne radim, ja ne bih bio to što jesam.

(BUKA)