Otišao voz, zarasla pruga, a duše grada ispraćene na put

Staru prugu koja je povezivala Ugljevik sa Bijeljinom i dalje do  Šida  u bijeli svijet, najljepše je opisao Tihomir Nestorović, književnik i novinar, i na taj način, sačuvao je od zaborava.

Republika Srpska 14.09.2020 | 10:56
Otišao voz, zarasla pruga, a duše grada ispraćene na put

Istoriju pruge i voza u Semberiji, danas samo rijetki pamte…. Jedan od njih... novinar, i književnik Tihomir Nestorović je cijeli svoj radni vijek nastojao da tu čuvenu prugu sačuva od zaborava…. Nestorović je godinama koračao naprijed, išao u susret modernom načinu življenja, ali se uvjek, sa korakom unazad, vraćao u prošlost i oživljao slike minulih dana, svoga djetinjstva, jedne mladosti, jednog drugog vremena koje je imalo  sopstveni kolosijek….

“Za tu prugu i za te vozove, zaista se može reći, ne da je to bila žila kucavica, da je bilo srce i duša, ona je bila pupčana vrpca za cijelu  Semberiju i Majevicu. Da nije bilo pruge, ovaj kraj bi bio kraj svijeta, zabačena, prašnjava, kaljava varošica, a upravo, zahvaljujući vozovima, išlo se u bijeli svijet I odavde se kretalo u bijeli svijet, I ovdje je dolazio bijeli svijet”, priča Tihomir Nestorović.

U hroničarskim analima ostalo je zapisano da je 1918.godine završena željeznička pruga koja je povezivala Bijeljinu sa Ugljevikom i Mezgrajom sa jedne strane, I sa Bosanskom Račom I cijelim svijetom, sa druge strane.

Razlog uspostavljanja željezničkog saobraćaja prvobitno je bio prevoz ugljevičkog uglja, međutim, ubrzo je željeznica postala i putnička…. i upravo u tim putničkim vagonima odvijao se život…. Između stanica, perona, na šinama, vagoni su se  teturali, klecali, stenjali I pištali…. i sve se  to miješalo sa radničkim znojem i đačkim smijehom, što je i sam Nestorović doživio…

 “ U Šidu na polazištu, i dolazištu za naše ljude odavde, bila je kafanica “Čubura”, a u Bijeljini na peronu čekala je putnike “Poslednja priča”, značajna za sve nas. Inače, ova pruga bila je najviše od ekonomskog značaja, na hiljade i hiljade tona uglja prevezeno je, preko Save, starim vagonima, a odatle je dolazila tehnika”, prisjeća se Nestorović i dodaje, da je on zaista može nazvati “Prugom mladosti, drugovanja”, jer su svi đaci od Šida do Dvorova putovali vozom...

Na raskrsnici pruga, u Bijeljini, svojevremeno su  bile otvorene dvije stanice, stara I nova… Stara je bila smiještena pored željezničkog mosta, u blizini današnje zgrade policije, dok je nova stanica bila smiještena na drugom kraju grada, odakle  su se nizale stanice: Dvorovi, Trnjaci, Ružin Han, Balatun, pa Bosanska Rača. Od Bijeljine do Šida, preko Rače, vozio je šinobus sa dva vagona, željeznim mostom preko Save. I ta pruga, kakva god da je bila, predstavljala je izlaz u svijet….

 “Kruna svega toga I nešto najznačajnije na ovoj pruzi, dugoj oko 45 kilometara,  jeste Most na Rači, most kraljice Marije Karađorđević,  izgrađen 1932.godine, a koji se sad u penziji, međutim, ja I danas osjećam tutnjavu voza, jer sam odrastao u blizini mosta I pruge, čuvajući goveda”, podsjeća se Tihomir Nestorović.

Otišao voz, zarasla pruga, a dobar dio duše grada ispraćen je na  put bez povratka….Samo senke prošlog vremena još uvjek prkosno žive, zahvaljujući književnim djelima Tihomira Nestorovića.

 “U  svoj mojoj prozi  je ova pruga I vozovi, nema romana, a da nema priče o željeznici”, kaže Nestorović I ističe da je pruga postala dio istorije ovog kraja.

Za mnoge, samo lijepo sjećanje na neka davna vremena, a za Nestorovića, voz i pruga nisu samo bili inspiracija za pisana djela, već  i za  davno rođenu želju -  da bude otpravnik tih istih vozova…

“Umrla je i ta šidska stanica, ona je sad na kraju države, zarastao je i taj peti bijeljinski kolosijek, sa koga se iz Šida polazilo u Bijeljinu, ali ja još uvjek čujem kloparanje vozova,  pisak parnjače i sirenu šinobusa i sjećam se svega toga i tome ne mogu odoliti”…, zaključuje Nestorović.

BN TV

Komentari / 8

Ostavite komentar
Name

Nostalgija

14.09.2020 09:33

Ljudi su I 1918 tugovali za životom proje nevolje koju je izazvao Princip Gavrilo! Mi tugujemo za Titovim vremenom...

ODGOVORITE
Name

re

14.09.2020 10:04

Ti mozdas zalis sa Titom druge ne pricaj za sebe...

Name

ŽIKA Ž

14.09.2020 11:09

Ми се возимо хеликоптерима и авионима, мани возове још Јапанци мало држе до тог превоза и Србија а остали свијет давно напустио.

Name

RE Nostalgija

14.09.2020 13:35

Kao potomak naroda koji sa oduševljenjem dočekivao svakog okupatora na kraju mu dizao spomenike na čijoj strani se borio, ne čudi tvoj komentar da za početak 1.svjetskog rata optužiš prvog vjesnika slobode i heroja srpskog naroda GAVRILA PRINCIPA.

Name

@RE RE Nostalgija

14.09.2020 14:40

A vi heroji stalno dizali ustanke protiv Austrougara ne zna im se ni broj.Mitovi i legende o Srbima i junastvu.Nije Krleza bio lud kad je izjavio za srpsko junastvo.

Name

Za Re

14.09.2020 17:18

Ti nisi nigdje pristo. Asocijalan si.

Name

РЕ Свима

15.09.2020 01:03

Да, Срби су хероји и најзаслужнији су за пораз аустроугарског окупатора на овим просторима. Док су се Срби борили за ослобођење ових простора, ваши су се борили у Италији на страни аустроугара..

Name

Dijagnoza

14.09.2020 10:08

Ja sam tim vozom išao u Suho polje na izlet. To su bila srećna vremena. Sada prave Autobusku stanicu i deklarišu je svojom zaostavštinom za budućnost. Jeste to njihova zaostavština za budućnost Mićine i Jocine djece jer će "skinuti" 50% u svoj džep.

ODGOVORITE