Teška sudbina Milade Vrećo Draganić

"Od rezervi hrane imam hljeb i po, parče salame, tri jaja i jednu papriku. To mi za obroke može biti danas i sutra. Onda ću morati nekako da se prebacim do Кopača ili Ustiprače, imam neke poznanike pa mi oni daju malo hrane da preživim dan-dva“.

Vijesti 05.09.2020 | 19:10

Ovakvim životom skoro deset godina živi šezdesetogodišnja Milada Vrećo Draganić u stričevoj vikendici u selu Podhranjen kod Goražda.

Bukvalno dan – komad

Često gladna zaspi s nadom da će sutra imati bar zalogaj hrane. Bilo kakve.

Dok je mogla da nadniči imala je bar za jelo. Sada joj kičma otkazuje, noge izdaju. Ne može ništa da radi.

"Nemam nikakva primanja. Nemam platu, nemam penziju, nemam socijalnuu pomoć: Nemam novca da odem ljekaru da se pregledam, nemam za tablete i ne znam šta da radim“, kaže Draganićeva.

Nešto garderobe ima za ovo vrijeme, za zimu – ništa

"Ovaj džemper na meni mi je najdeblje što imam.Imam jedne stare poderane patike, dvije stare trenerke i to mi je sve od garderobe", jada se ova starica.

A šta je Miladina želja

„Najviše bih voljela kao i svi normalni ljudi da imam jednu svoju sobu, svoje kupatilo, da jednom znam kad negdje odem da imam gdje da se vratim. Od 2020.godine se ovako potucam od nemila do nedraga, to je od kako mi je otac umro i tada sam ostala sama.

Plač joj je jedina utjeha

„Ne plačem ja bez razloga. Ne spavam noćima razmišljajući šta i kako dalje“, govori kroz suze starica sjedeći na pragu montažne vikendice u kojoj zimu ne smije, zbog hladnoće dočekati. A i da nije montažna otkud joj novac za drva.

Ovu životnu priču žene, kojoj joj je, pored svega,  u ratu kuća gdje se rodila spaljena a nikad nije obnovljena, ne treba komentarisati. Njoj treba pomoći. Jer svi mi imamo i viška onoga što ona nikako nema. Telefon za pomoć: 065 256 007.

BN TV