Ko se to plaši demokratije, vlast ili građani?

Nepisano pravilo demokratije je da građani, ukoliko nisu zadovoljni političarima koji ih vode i situacijom u zemlji, izađu na ulice i pokažu nezadovoljstvo i spremnost za borbu. To je u svijetu postalo gotovo svakodnevica, dok u BiH svaki masovniji protest ili onaj za koji nadležni procijene da bi mogao da ih ugrozi, bude ugušen. Postavlja se pitanje: Zašto je to tako i ko se plaši demokratije, građani ili vlast?

Republika Srpska 25.10.2019 | 20:02 Protest nezadovoljnih majki krajem 2017. godine i borba za veći materinski dodatak, okupljanja grupe "Pravda za Davida" i borba da se sazna istina o ubistvu Davida Dragičevića, protest građana zbog poskupljenja goriva, neki su od skupova nezadovoljnih koji su se u Republici Srpskoj odigrali u prethodne dvije godine.

Međutim, nijedan od njih nije donio značajne promjene ili bar naznake da će promjena biti.

Sociolozi kažu da je jedan od razloga tome činjenica da su se građani prilagodili stanju kakvo jeste i da trpe ono što im se nameće.

"Socijalni bunt u BiH je nemoguć, jer u malim državama poput BiH, Albanije, Crne Gore,  Makedonije imate potpuno pokrivenu i zatvorenu društvenu strukturu gdje socijalna pobuna nije dozvoljena ni moguća, sve druge možete, ali socijalna ako krenete, vi onda ugrožavate pozicije ljudi koji su vas doveli do toga“, smatra Ivan Šijaković, sociolog.

I dok se u BiH na prste jedne ruke mogu nabrojati primjeri u kojima su građani tražili nečiju smjenu ili na izborima kaznili nekog kandidata ili protestima smijenili vlast, u Evropi i svijetu stvari su potpuno drugačije.

Posljednji primjer borbe građana i izražavanja nezadovoljstva radom Vlade je Slovenija. Nekoliko hiljada ljudi izašlo je na ulice i zatražilo smjenu premijera čijim radom nisu zadovoljni. U BiH, s druge strane, loš rad vlasti se nagrađuje stalnim reizborima na vodeće pozicije.

„Vlast je napravila društvo koje ne želi da glasno kaže šta ga boli, to je kao kad biste djetetu koje vaspitavate kad god zaplače, kad ga nešto boli, udarili šamar i onda, dijete odraste, vi ne znate od čega je bolesno, Ovo je društvo bolesno, a ova vlast i ova politika ne želi to da prizna i ono što je normalno da ljudi od ovog društva odustaju i ne vide svrhu u protestima“, kaže Aleksandar Trifunović, novinar i urednik portala „Buka“.

Analitičari kažu da je jedino slučaj ubistva Davida Dragičevića uspio da istjera hiljade građana na ulice kako bi zatražil istinu i odgovornost u ovom slučaju, dok je većina građana na loše političke odluke, loše rezultate, afere, zaduženja i poskupljenja odavno oguglala. 

 „Imamo i takvo stajalište onih koji se nalaze na vlasti, koji svako izražavanje stava koje je drugačije i kritičko jednostavno doživljavaju kao udar na političku partiju i na vlast i poistovjećuju sa rušenjem institucija. Mi smo okovani u okove podaničke političke kulture, gdje smo dobri podanici, poslušnici, nismo tu da mislimo, da koristimo glavu, već, jednostavno, da ćutimo i tripimo“, ističe Tanja Topić, politički analitičar. 

I dok građani širom svijeta reaguju na svaku, pa i najmanju mogućnost da državni funkcioneri mogu izvrdavati antikoruptivne zakone i bogatiti se na njihov račun, građani BiH i dalje se više svađaju oko toga čiji je nacionalni lider glasniji u odbrani njihovog nacionalnog ponosa. U međuvremenu, nacionalne i partijske vođe u BiH nekažnjeno gomilaju bogatstva, ne osvrćući se na zakone, moral, niti na potrebe građana.



BN TV