Uvijek zanimljivi Piter Krauč...

Kako ga je princ Hari zbunio pitanjem o ženi, kakvi su igrači danas i šta je radio s Mikijem Rurkom?! Mnogo zanimljivosti iz života harizmatičnog fudbalera, a još više detalja objavljeno je u njegovoj novoj knjizi. . .

Fudbal 21.10.2019 | 23:20
Uvijek zanimljivi Piter Krauč...
“Da nisam fudbaler, bio bih nevin“.

Rečenica koja je lansirala Pitera Krauča među najveće face svetskog fudbala samo je delić onoga što dugonogi centarfor ima da ponudi. Znao je da pogodi na raznorazne načine, proslavljao je golove kao robot, dizao publiku na noge, a kada je završio karijeru odlučio je da još ozbiljnije kroz autobiografske priče otkrije detalje koji su malo poznati javnosti. Jednostavno, Piter Krauč je šoumen! I zbog toga ga svi obožavaju, ali im i nedostaje sad kada sa lepšom polovinom i decom uživa u fudbalskoj penziji...

“Osećam se dobro. Trenirao sam svaki dan otkako sam napustio školu sa 16 godina, to je dakle dve decenije rada u kojem vam svakog dana neko govori gde da budeš i šta da oblačiš. Uzeo sam mali predah od svega toga i bacio se na neke druge stvari. I dalje sam na dugačkom odmoru, iskreno“, otvoreno će Krauč u razgovoru za Gardijan.

Tvoji podkastovi i knjige su imale jak odjek u javnosti. Šta misliš o tome?

“Ne znam šta da mislim. Imao sam najbolji posao na svetu i verujem da sam ga iskoristio na najbolji mogući način. Uživao sam. Gledam često današnje igrače i čini mi se da sebe previše ozbiljno shvataju i čini mi se da ne uživaju previše. Možda ni ja sebe ne shvatam previše ozbiljno u svetu gde su svi previše ozbiljni, možda sam im zbog toga simpatičan“.

U tvojoj novoj knjizi (Ja, robot: Kako biti fudbaler 2) dobar deo posvećen je tome koliko su fudbaleri razmaženi. Kada putuju negde, predaju pasoš ljudima koji će odraditi posao za njih, ne razmišljaju čak ni o tome da spakuju punjač za telefon ili donji veš...

“Kada si fudbaler, sve se lako rešava za tebe, valjda je to sad razlika u odnosu na neka prošla vremena. Ne gledam lično to tako, nisam glup, mogu da ponesem pasoš na aerodrom“.

Pominješ i to kako drugi gledaju sumnjičavo igrače koji nose knjige na putovanja... Da li se nešto promenilo?

“Ne. Ne vidim previše knjiga. Kada sam bio u Liverpulu, Džejmi Karager je čitao nečiju autobiografiju na svakom putovanju – Pele, Krojf, Maradona, Kin, Ferguson... Eto, toliko je voleo fudbal. Ali, nema tu ljubavi prema fikciji“.

Da li ti voliš knjige?

“Poslednja knjiga koju sam pročitao bila je od Enta Midltona. I to samo zato što sam ga upoznao i tada se takmičio za vrh liste bestselera. Čitao sam Juval Nou Hararija, on je napisao delo 'Sapijens'. Pročitao sam i knjigu Mišel Obame“.

Moramo da priznamo, iznenadili smo se kada smo čuli da si tokom svog boravka u Stouku mnogo vremena provodio igrajući Trivial Pursuit (društvena igra bazirana na znanju iz opšte i popularne kulture) sa saigračima...

“Obožavao sam to. Nikad mi nije bilo dosta. Igrao sam je stalno, kad bismo putovali, čekali letove, u hotelima... Jedna partija bi mogla da potraje. Čoveče, shvatio sam koliko Čarli Adam nema pojma o životinjama. Neverovatno! Moji pikovi su sport i geografija, malo i istorija. Ako izvučete umetnost i književnost, onda ste me pobedili“, priznaje Krauč za Gardijan.

U tvojoj knjizi postoji sjajna priča o tome kako si upoznao Mikija Rurka (poznati glumac i umetnik) u Majamiju 2006. godine, kada si otišao na odmor s prijateljima posle Mundijala.

“Bili smo u izlasku i pomislio sam: 'Čoveče, eno ga Miki Rurk'. A on me je pogledao i rekao: 'E, ti si onaj dečko robot'. Imamo zajedničku fotografiju njega i mene kako igramo robotski ples (tipična Kraučova proslava gola) u Majamiju. Moram da je pronađem. Sjajne je to uspomena, proveli smo dve sjajne večeri zajedno. Ali, nismo hteli da mu smetamo, ja sam bio s društvom, a on živi tamo. Treće veče nam je neko pokucao na vrata apartmana. Pogledao sam kroz špijunku i začuo: 'Ljudi, otvarajte, ovde Miki Rurk'. Moji drugovi su bili u fazonu: 'Dosta je više, otarasi ga se'. Zato sam se pravio da nisam tu i samo sam se vratio u krevet. Ipak mi je ostavio pismo u kojem je pisalo: 'Hajdemo na večeru'. Bukvalno sam ga ostavio tamo u sobi. Nisam ga poneo kući kako bih se hvalio ljudima. Ludo! Naravno, voleo bih da ga sad imam kod sebe“.

Otkrio si i kako ti je princ Hari prišao u svlačionici engleske reprezentacije i pitao te: 'Kako si smuvao Ebi (Kraučova supruga, manekenka)'?

“To me je potpuno šokiralo. Stvarno nisam očekivao da će me tako nešto pitati. Nisam imao odgovor“.

Zajedno imate četvoro dece – da li se osećaš nadjačano?

“Da, često kažem da moram da se prešaltam s odbrane 'čovek na čoveka' na zonsko markiranje. Potpuno ludilo, ali osećaj je sjajan. Imamo po dve devojčice i dečaka i stvarno se osećam blagosloveno. Ponosam sam, ali mi je sada laknulo. Dugo sam ostajao budan do četiri sata ujutru kako bi ih hranio. Devojčice mi sada dosta pomažu“.

Naznačio si da bi voleo da postaneš trener. Što bi to radio sebe, kada ti sve ide tako lepo?

“Da, privlači me to. Pisao sam knjige, pravio podkaste, ali fudbal te jednostavno ne pušta. Kao što rekoh, od svoje 16. godin sam u fudbalu. To je sve što znam, pa mi sada malo i nedostaje. Jednog dana ću možda ući u trenerske vode, ali sada se radujem prvom Božiću koji ću provesti s porodicom. Bukvalno nisam slavio Božić još otkako sam bio dete. A, kada postanem trener, to opet neće biti moguće“.



Izvor: mozzartsport

Foto: Reuters

Komentari / 0

Ostavite komentar