Najveća kazna kad uzmu novčanik

Najstariji višegradski konobar, sedamdesetpetogodišnji Tomo Moljević iz naselja Glogova, zatražio je od kolega u Hotelu „Višegrad“, koji 14. decembra ove godine obilježava 55 godina od otvaranja, da mu kafu donesu u starom kompletu iz njegovog vremena.

Republika Srpska 10.12.2018 | 22:31
Najveća kazna kad uzmu novčanik
Kafa je poslužena u bakarnoj džezvi na tacni od istog materijala, sa šoljicom i uz kocku šećera.

Starina je bio zadovoljan uslugom, a onda su navrla sjećanja:

„Konobar je nekad bilo uzvišeno, gospodsko zanimanje. Znao ga je čitav grad. To je uniformisano lice, sa crnim cipelama, čarapama iste boje, kao i pantalonama i bijelom košuljom sa kravatom. Mlađi su mogli da imaju leptir mašnu. Sve je to bilo propisano kako bi se konobar razlikovao od gosta, a ne sad kao u kafićima - ne znaš ko je došao da te posluži”, počinje priču stari konobar, dolijevajući kafu iz džezvice.

Za nepoštovanje ovih pravila slijedile su kazne od uprave:

„Jednog dana upravnik, čim sam ušao u hotel, primijeti da imam šarene čarape. Vratio me kući, a sekretar mi od plate odbi deset odsto”, prisjeća se Moljević.

On priča da je bila čast raditi u Hotelu „Višegrad“, ,,Novom hotelu”, kako su ga zvali.

„Nije tačno da se u njega nije smjelo ući u opancima, ali su se mnogi ustručavali da mu prekorače prag. U njemu su odsjedali najpoznatiji političari, privrednici, glumci i pjevači. Bio je to ponos grada, najsavremeniji hotelski objekat u regiji i dalje”, kaže Moljević.

Piscu ovih redova je ispričao da je u karijeri konobara služio mnoga poznata imena i ličnosti, među kojima su bili glumci Ljubo Tadić i Olivera Marković, pjevač Zdravko Čolić, hramonikaš Jovica Petković...

,,Nije mi se dalo da služim druga Tita prilikom posjete Višegradu”, jer, kaže, nije tada radio u hotelu već u bifeu na željezničkoj stanici.



„Upadoše odjednom bezbjednjaci u bife, preturaju po korpama za smeće, zaviruju ispod stolova i iza šanka. Na stanici staviše ćilime, ali Tito dođe preko Bijelog Brda – iznenadio komitetlije”, sjeća se stari konobar.

U dugom konobarskom vijeku Tomo je radio, pored „Višegrada“ i u drugom restoranima i kafanama preduzeća „Panos“.

„Najteže je bilo konobarisati u bifeu na željezničkoj stanici koji je radio 24 časa. Poslije pola noći u njega su dolazile pijandure, bilo je svađa, tuča, intervenisala je i milicija, a i mi konobri smo fasovali prijave jer smo služili pijane goste. A šta smo mogli - ili da ih poslužimo, ili da dobijemo batine”, veli Moljević.

Na pitanje na šta su se gosti, u tako organizovanom i uređenom ugostiteljstvu, najviše žalili, Moljević odgovara – na tanku kafu.

„Kriterijum je bio da se od kilograma mljevene mora da 'izvuče' 220 kuvanih kafa. Gosti su 'rondali', ali šta se moglo drugačije. Tada se u prodavnicama nije mogla kupiti mljevena kafa, već su je u kuhinji pržili u šiševima a šankeri su je mljeli u ručnim mlinovima“, priča Moljević.

U njegovom sjećanju je i muzika u hotelima:

„Kapela se u početku zvala muzika, a šef kapelnik. Bio je to obično neki Rom sa violinom koja je podizala raspoloženje gostiju. Tu grupu bi sad mladi zvali – bend”, smješka se stari konobar.

Dok sjedi i ispija kafu, za koju kaže da je jaka i dobra, u prepunoj sali „Višegrada“, Tomo se, kao, ispovijeda i ne krije da je često, dok je radio, volio malo više da popije:

„Kazne su bile drastične. Najveća kazna za konobara je bila kad ti oduzmu novčanik, preimenuju te u pomoćnog konobara ili te stave na recepciju u treću smjenu“, govori Moljević.

Moljevićev prvi radni dan bio je 1. septembra 1961. godine. Penzionisan je sa 41 godinu radnog staža, tri mjeseca i 25 dana.

Penzioner iz Glogove je jedan od najaktivnijih čitalaca u Narodnoj biblioteci „Ivo Andrić“ u Višegradu.

„Pročitao sam na stotine romana. Moja je poruka – ko ne čita život mu u mraku prođe”, mudruje Moljević.

Najveća želja mu je...

„Da imam internet - više to nego deset televozora. Nisam ti ni znao šta je to nego ispunjavam ukrštenicu i piše „globalna informativna mreža“. To ti je internet. Na njemu bih znao šta da tražim i čitam. Pitam jednu djevojku šta na tom gleda a ona veli koncert Cecin u Beogradu. E, koje dijete, velim ja, ja bih čitao o Pupinu, Tesli, srpskim vojskovođama i svjetskim vladarima”, kaže Moljević.

Moljević nema internet jer nema novca da ga plati.

„Vidim da imate to kao telefon, što prevlačite prstima. To bi mi dobro došlo, ali mogu samo da sanjam, jer porodica živi od penzijice, nema para za nadgradnju”, objašnjava Moljević.

Stari konobar je odavno prestao da pije. Čita novine i knjige, a „Večernje novosti“ kupuje samo petkom, jer - nema se novca. Omiljen je kod svojih sugrađana.

Za njega kažu da je jedna od višegradskih legendi.

(BN televizija/R. Tasić)

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

E SADA NAM UZMU

10.12.2018 23:08

Sada nam uzmu i dušu i srce i novčanike i dostojanstvo,zaduže,opljačkaju a narod ih nagradi glasovima kao nikada.Moj Moljeviću,ti bar pamtiš stara vremena gdje je ljudskost bila vrlina a danas ta riječ i nema svoju upotrebnu vrijednost.

ODGOVORITE
Name

Banja Luka

10.12.2018 23:11

Jos jedna u nizu lijepih, zivotnih prica iz "pera" odlicnog novinara Radoje Tasic! I u ovom, mozda i teskom vremenu, vrlo ugodno je procitati Tasicev tekst, koji ima u sebi draz nostalgije za prosloscu, objektivno prikazivanje sadasnjosti i latentnu, ali optimisticnu i poucnu poruku za bolju buducnost! Jos dugo nam pisao Radoje!

ODGOVORITE
Name

milan

11.12.2018 08:14

posteno!!!

ODGOVORITE