Pun energije i sa širokim osmjehom

Slavni Čola u sitne sate razgovarao je sa našom ekipom, ali se i slikao sa fanovima, pun energije i sa širokim osmjehom.

Zabava 04.09.2017 | 22:16 Najveća zvezda na ovim prostorima poslije dužeg vremena govorio je za medije, a razgovor smo započeli u pola tri ujutru, nakon spektakla koji je održao u Požarevcu.

Iako je bilo kasno uveče, Zdravko Čolić imao je širok osmeh i sjajnu energiju, koju decenijama unazad širi na ljude oko sebe.

Međutim, nismo mogli da se sretnemo sa Čolom praznih ruku pa smo mu poklonili knjigu, i na samom početku ga pitali šta voli da čita.

- U zadnje vreme baš ono što mi dođe pod ruku. Možda da se vratim nekim klasicima, to me najbolje odmara. (smeh) Mogu ti reći da sam "Travničku hroniku" pročitao, vratim se u neke gimnazijske dane, Meša Selimović, Ivo Andrić...jer sam to nekad imao i za maturski u gimnaziji - otkrio je Čola.

Da li ste ljubav prema knjigama prenijeli i na ćerke?

- Joj, današnja generacija...to je borba velika. (smjeh) Mislim da škola najviše tu može uticati. Mislim da roditelji manje mogu uticati, ali škola više, jer zadaća je ipak zadaća. Mislim da je to najbolje.

Održali ste još jedan uspješan koncert u nizu, ovoga puta u Požarevcu. Energije ne manjka, a tri ujutru je?

- Požarevac je moj vojnički grad. Prošlo je nekih 15-16 godina, možda i više, od mog posljednjeg koncerta koji sam imao ovdje u sportskoj dvorani. Ali ovo je kao narodno veselje, čast je biti na Ljubičevskim igrama. Prošle godine je bio Brega, ove godine sam ja došao na red.



Iako su rani jutarnji sati vaša publika vas čeka da se fotografišete. Kako izdržavate sve ovo?

- Koliko mogu ja odgovorim, pogotovo dragim ljudima, jer znam da ovdje ima ljudi iz regije, ima ljudi iz Hrvatske, iz Bosne, iz raznih gradova iz Srbije... Dođu na koncert, i to je moja dužnost, da koliko mogu ukažem na neku našu ljubav koja nas veže, pa se malo slikamo. (smjeh)

Kada bi snimali film o vašem životu, kog žanra bi bio i kog glumca biste izabrali da vas glumi?

- Imao sam ja onaj dokumentarni film 1978. godine koji se može vidjeti na Jutjubu, ali, nekako, i kad bi trebalo da pišem knjigu, kada bi čovjek pisao stvarno o sebi, neke svoje emocije iznosio, svoja neka mišljenja i svoj život iznio u nekoj normalnoj knjizi, mislim da ja to ne bih mogao sam uraditi. A, i sami filmovi, kada bih se ja pitao, ja ih nikad ne bi snimao. (smjeh) Ali, ako bi to bila neka akcija i neka dobra ideja, ne znam ko bi... Mislim da bi trebalo, pošto je duga karijera, jedno trojica ljudi. (smjeh) Za mlađi period, srednji i neki stariji. (smjeh)

Po čemu ćete pamtiti ovo ljeto?

- Ovo ljeto je bilo dosta radno kod mene, malo sam nešto i snimao novo. Bilo je nekoliko koncerata, a na kraju je bilo i odmora sa porodicom, Crna Gora malo i Grčka.

(Telegraf.rs)