Tajna podzemnog kraljevog grada

Za zvorničko Podrinje oduvijek su se otimale carevine i njihovi glavari: Autarijati, Skordisci, Drinjani, Rimljani, Nemanjići, Dubrovčani, Turci, Austrijanci, Ugri, i ostali, jer je ono značajno strateško područje, a Zvornik na lijevoj i Mali Zvornik na desnoj obali rijeke Drine bitna su vojna utvrđenja. O tome svjedoče brojni arheološki ostaci. Pretpostavlja se da je baš između ova dva grada imenjaka nekada bio i glasoviti rimski kastrum, utvrđenje Ad Drinum.

Republika Srpska 20.01.2017 | 18:51
Tajna podzemnog kraljevog grada
U Malom Zvorniku osim Ad Drinuma postoji još jedna enigma, podzemni kraljev grad, ništa manje misteriozan i tajanstven. Riječ je o neobičnom građevinskom poduhvatu u dubini velikog kamenog brda, na samoj obali rijeke Drine, kod zvorničkog Starog mosta.

Građevina je lavirint, odaja namjenski iskopanih u ljutom kamenu za kraljevo ratno komandno mjesto. Gradnja ovog tajnog podzemnog grada počela je 1932. godine a u njemu su, na dužini više od jednog kilometra: hodnici, dvorane, sale za vrhovnu komandu, za kralja, vladu, generale, ordonase, ađutante, stražu i gardu, te crkva i sobe za smještaj svih koji žive u ovom objektu.

Izgradnja katakombi stručno je rađena i u njima je stalna temperatura oko šesnaest stepeni. Vlage skoro da i nema. Samo na jednom mjestu, predviđenom za smještaj konja, pokatkad se pojavi po koja kap vode.

Podzemni bezimeni grad, bar se tako pretpostavlja, jer je njegov projekat nedostupan javnosti, ima najmanje dvanaest izlaza zakapijanih masivnim gvozdenim vratima. Ovi izlazi ujedno su služili i za ventilaciju. Podzemni objekat može da izdrži i eksplozije čak i najvećih avionskih bombi.



Stanovnici ovog veličanstvenog i prostranog podzemnog grada, da su ga koristili u Drugom svjetskom ratu, jer je namjenski građen baš za velike svjetske sukobe, imali bi veoma povoljne uslove za život i rad.

Objekat je građen po tada najsavremenijim građevinskim i vojnim standardima, pa se zato, uz minimalne prepravke, može koristiti i u savremenim ratovima. U sadašnjim geopolitičkim prilikama ovaj lavirint izgubio je svaki vojni i strateški značaj, jer se nalazi na samoj državnoj granici, a i saobraćajne i druge komunikacije nisu najpodesnije za efikasan rad komande.

Nakon što je završeno kopanje grada, još se ne zna koliku površinu zahvata, a dug je oko kilometar i po, majstori su počeli malterisati i krečiti zidove i tavanice. Sve prostorije bile su okrečene u bijelo, samo je u dvorskoj kapeli pri vrhu postavljena dekoracija.

Podzemni grad je djelo kralja Aleksandra Karađorđevića i radovi na njegovoj izgradnji trajali su sve do njegove pogibije u Marseju 1936. godine. Nakon toga sve je stalo, pa je omalterisana i privedena upotrebi samo polovina objekta.

U utvrđenju je moglo da se smjesti kraljeva svita, vrhovna komanda, ratna ministarstva i oko pet hiljada ljudi. Ovo komandno mjesto nikada nije korišćeno, a ako je vjerovati istoriografima i svjedočenju savremenika iz Zvornika i Malog Zvornika, na početku aprilskog rata 1941. godine mladi kralj Petar Drugi Karađorđević došao je u Zvornik u ovaj objekat da organizuje odbranu kraljevine. Sa njim je došao i dio vlade i dvorjana. Kratko su boravili u ovoj ratnoj rezidenciji, svega tri ili četiri dana, možda i manje.

Zabilježeno je da je mladi kralj prešao preko mosta na Drini koji je, takođe, izgradio njegov otac Aleksandar, a dočekao ga je tadašnji predsjednik opštine Zvornik Stanko Nikolić.

Kako se ratna i vojna situacija nepovoljno odvijala kralj Petar Drugi je napustio ovaj podzemni objekat i nastavio na jug, a kasnije i u izgnanstvo - u doživotno izbjeglištvo.

Ovo djelo Karađorđevića ostalo je da nijemo svjedoči o jednom dijelu naše istorije. Sve vrijeme je bio zabranjen i nedostupan javnosti, uprkos tome što je u neposrednoj blizini najprometnije zapadnosrbijanske teritorije - podrinske magistrale.

Prije nekoliko godina dozvoljen je ulaz u njega, ali još ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo. U dijlu koji nije izmalterisan, već su se počeli pojavljivati pećinski nakiti - stalaktiti i stalagmiti. Tek su se zabijelili, jer je proteklih sedamdeset i nešto godina kratak period da se oni više natalože.



Na kraju građevine nalazi se i bunar koji je trebalo da snabdjeva posadu vodom za piće. Voda je, vjerovali ili ne, u kamenu hladna i bistra i ispravna za piće, uprkos tome što se skoro i ne koristi.

Do ovog objekta u stijeni je ukopana pravoslavna crkva u kojoj bogosluženje vrši malozvornički prota Mileta Taovarević, koji je, ujedno, i vodić kroz kraljev podzemni grad.

Do tada podzemni grad miruje u tami, a na dovratnicima preko dana miruju okačeni šišmiši. Pomjere se samo malo kada im se približi reflektor ili bljesne blic fotoaparata.

U ovom kraju se pripovijeda da postoji i podzemni prolaz ispod Drine na lijevu opbalu, ali sve je to u domenu mašte. Postoji samo van objekta takođe ukopana u stijenu, mala crkva u obliku krsta u kojoj se obavlja bogosluženje.

Ostale tajne podzemnog kraljevog grada su i dalje nedostupne. Možda tako i treba.

BN televizija (Tihomir Nestorović)

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

Mihailo Mikic

20.01.2017 19:16

Podzemni Kraljev grad kod Zvornika treba ocistiti i zavrsiti a zatim preurediti za posjete turista ili njegove podzemne prostorije namjenski koristiti. Ovako grad prpada kao i sve drugo o cemu komunisti bivsi i sadasnji "vode" racuna.

ODGOVORITE
Name

bento

22.01.2017 08:47

Vi ne možete ni okrečiti ono što je ostalo od komunista. A ivaše džamije i crkve su sačuvane samo zahvaljujući komunistima

Name

Vladimir

21.01.2017 07:04

Nema vode, sve je suvo a poceli su se formirati stalaktiti i stalagmiti?

ODGOVORITE