Analiza: Ala je ''opravljena'' odbrana Partizana!

Od tima naviknutog na greške Marko Nikolić je za dva meseca stvorio ekipu koja je primila samo gol na poslednjih šest utakmica (i to iz penala), a dozvolila rivalu, prosečno, da šutne samo jednom u okvir gola za poluvreme.

Fudbal 18.10.2016 | 23:45
Analiza: Ala je ''opravljena'' odbrana Partizana!
Niko ne igra bolje odbranu u Superligi od Partizana. Preciznije, od Partizana pod vođstvom Marka Nikolića. Kakav je uticaj trenera na igru, pogotovo rezultate, može se videti na primeru crno-belih i njihove na svakoj utakmici uočljive namere da se najpre odbrani gol, što se odrazilo na statistički podatak po kome je tim iz Humske 1 najmanje matiran u aktuelnom prvenstvu. Svega osam puta.

To je direktna zasluga Marka Nikolića. Od šklopocije zatečene početkom avgusta napravio je pravi Parni valjak, koji će kad-tad, kao u pesmi, da samelje rivale (ili što bi iskolačio oči Laki Topalović u „Maratoncima“: ala je opravio, svaka mu čast) ne strahujući da će nazad doživeti havariju. Od 7. avgusta kad je preuzeo ekipu, zaključno sa gostovanjem Voždovcu minulog vikenda, Nikolićev Partizan je primio sedam golova na 11 takmičarskih utakmica, međutim prava slika dobija se pri pogledu na poslednjih šest kola, jer je u njima poklekao samo jednom.

I to iz penala.

Konkretno: Rad (4:0), Borac Čačak (2:0), Crvena zvezda (1:0), Metalac Gornji Milanovac (1:0), Mladost Lučani (3:1) i Voždovac (3:0).

Još zanimljivije, protivnici retko i stvaraju šanse. Pažljivim pregledom Partizanovih utakmica u periodu od 27. avgusta, kad su Građevinari gostovali u Humskoj, do 15. oktobra, kad je ovaj tim zaplesao na krovu tržnog centra u Zaplanjskoj ulici, došlo do podatka koji otkriva umešnost rada sa defanzivnom linijom. U tom periodu golman FilipKljajić imao je samo 12 intervencija. Prosečno: jednom mu rivali šutnu u okvir gola za poluvreme i on to odbrani.

Poboljšanje Partizanovog učinka u odbrani poklopilo se sa hrabrom odlukom MarkaNikolića da napravi smenu među stativama i umesto Bojana Šaranova (branio na početku sezone) ukaže šansu Filipu Kljajiću, mada bi isto tako pošteno oceniti kako je posvećenost koju sadašnji stručni štab ima u radu sa ostatkom odbrane rezultirala čvrstinom kakva, ruku na srce, nije postojala kod Ivana Tomića. Iako su za vreme njegovog mandata, s prelaza iz jula u avgust, primljena samo dva gola (na gostovanju u Kruševcu), međutim, ko je gledao dvomeč sa Zaglebjem, premijeru sa Bačkom i duel sa Napretkom setiće se kako je sve naopako izgledalo ispred i u crno-belih 16 metara.

Ne deluje li sad Miroslav Vulićević otresitije, zar se ne čini da Gregor Balažic ume da „potera“ protivnika daleko od svog kaznenog prostora, plus da otkloni opasnost iz vazduha (kod Tomića, na primer, nije ni igrao), kako to da - ne samo protokom vremena - mladi Nikola Milenković još sigurnije nego s početka sezone iznosi loptu i uživa u pohvalama saigrača, otkud se još jedan Nikolićev izum - Nemanja Miletić - bolje snalazi u defanzivnim zadacima nego što je bio slučaj sa Miroslavom Bogosavcem?

Manje-više od istih onih fudbalera koji su bili na raspolaganju Ivanu Tomiću, novi trener je napravio zid o koji se odbijaju napadi protivnika ili on uopšte ne dolazi u poziciju da zapreti, jer veći deo sredine terena vrlo uspešno pokrivaju Everton Luiz i Marko Jevtović(drugi Nikolićev patent, kog Tomić nije ni video „na mapi“), pa sa ta dva zadnja vezna, sposbna da osvoje dosta prostora i takozvanih „drugih lopti“, nije imala mnogo čemu da se nada nijedna ekipa u ovoj ligi. Zasad.

Doduše, Nikoliću je bilo potrebno malo vremena da se vrati orijentaciji sa dva „osigurača“ ispred odbrane, koju je koristio u prvom mandatu na Topčiderskom brdu, to oklevanje je platio porazima od Vojvodine (1:3) i Spartaka (1:2) nastalih u onoj fazi rada kad su se i te kako osećale posledice Tomićevog vođenja ekipe.

Sa tako čvrstim saigračima, lakše je ofanzivicma Partizana da igraju, stvaraju i koriste šanse. Do nedavno su ostavljali utisak fudbalera koji više gledaju nazad, strahujući za greške odbrane nego što su vodili računa o svojim primarnim zadacima, međutim, baš otkako je odbrana „zategnuta“ eksplodirao je Leonardo da Silva Soza i dao za pravo navijačima da veruju kako Crvena zvezda nije toliko daleko kakvom se činila posle uvodnih šest kola.

Pogotovo što do kraja novembra i gostovanja Vojvodini ima više nego povoljan raspored: četiri meča u Humskoj (Radnički Niš, Novi Pazar, Bačka, Napredak) i gostovanje u Surdulici.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar