Priče zavičajne: Bitka iznad oblaka

Gučevo je kudrava gora. Čini se kao da niče iz smaragdnih voda Drine Zelenike, pa se uzvisuje do oblaka, do samih nebesa, a onda se širi dalje, pa se iza njega, ili zajdno s njim, nižu se rađevske, valjevske, skokogradske i sve druge planine...

Srbija 22.07.2016 | 10:25
Priče zavičajne: Bitka iznad oblaka
Gučevo ima i svoje velebilje – beladonu. I orlove. I najveći rezervat bukve u Evropi, i Banju Koviljaču - kraljevsku banju u podnožju. Ima i Crni vrh, i Kotu smrti, i Eminove vode...

Gučevo je i pakleno stratište po kome i sada marširaju duše što smiraj sebi traže. Na Kudravoj gori je još dosta nesahranjenih vojničkih kostiju koje su i sada u borbenom stroju.

I dan-danas s jeseni u pedeset i pet noći, tačno toliko, iznad Gučeva se do neba izvija bijeličasta svijetlost.

Poslije toga Kudrava gora se mrči. Liči na stasitog junošu. I čuva sve svoje tajne, a njih je više nego u gučevskim šumama lišća.

Ovo je priča o Gučevu bez tajni.

U jesen 1914. godine, nakon poraza austrougarske armade na planini Cer u Prvom svijetskom rartu, počela je je velika bitka na planini Gučevo iznad Loznice, poznata kao u okviru Drinske operacije kao Bitka iznad oblaka.

Bila je to jedna od najžešćih epopeja srpske vojske u Velikom ratu i jedna od prvih rovoskih bitaka na svijetu.

Bitka na Drini, jedna od najkrvavijih borbi u ovom ratu, počela je osmog septembra 1914. godine, a srpska vojska je na Gučevo stigla 26. septembra te godine, ali ga nije mogla osvojiti od neprijatelja, pa se utvrdila, ukopala u blizini njegovih linija..

Srpska vojska se na ovoj planini borila pedeset i pet dana borila sa nadmoćnijim neprijateljom koji je prvi put upotrebio i nova opružja i oruđa, a veliki top „Debela Berta“ Gučevo je gađala sa jedne željezničke stanice u Sremu.

Da bi se zaštila i od „Debele Berte“ i ubitačne austrougarske artiljerije, koja je bila jača i ubitačnija od topova branilaca, srpska vojska se približila neprijateljskim rovovima pet do osam metara udaljenosti.

Osnovni cilj Austrougarske bio je da se probije kroz centar i da opkoli krila srpske vojske. Uprkos početnim uspjesima i velikoj nadmoći u ljudstvu i tehnici – cilj neprijatelja nije ostvaren.

Iznad gučevskih oblaka srpska vojska pokazala je veliko junaštvo. Držeći greben Gučeva i kotu 708 bez smjene izdržala je natele neprijatelja punih pedeset i pet dana i tima ukočila sve njegove operacije u Srbiji.

Austrougarska je na Gučevo često smjenjivala svoje trupe. Odvodila je u pozadinu i na oporavak one koji nisu mogle slomiti srpski otpor a dovodila je odmorne i dobro opremljene vojnike. Sve im je to bilo uzalud. Nisu mogli slomiti izdržljivost srpskih junaka.

Uprkos velikim gubicima Austrougarska je stalno kidisla na srpske rovove da slomi otpor branilaca i nastavi sa svojim osvajanjem Srbije.

Najveće borbe bile su na Eminovim vodama i Koti 708.

Ginulo se na obje strane. Planina je bila prekrivena leševima izginulih vojnika i konja. Srpska vojska je odoljevala. Zabilježeno je da su u borbama na Gučevu – iznad oblaka – guslari pjesmom bodrili svoje saborce. Najpoznatiji guslar bio je Petar Perunović Perun iz prvog bataljona Šestog prekobrojnog puka. Dok je borba trajala Perun je izlazio na grudobran i guslao junačke rodoljubive pjesme i davao srpskim vojnicima nadljudsku snagu da istraju.

Perun je na Gučevu bio teško ranjen, a pkoslije oporavka, srpska Vlada ga je poslala u Ameriku gdje je pričao o borbi svog naroda bodreći srpske dobrovoljce da pomognu odbranu otadžbine.

Padom kote 708, Eminove vode i Kulišta, šestog novembra 1914. godine palo je i Gučevo, a jedinice Kombinovane divizije moralo je da se povuku na desnu obalu riječice Štire. Ipak, uz velike gubitke srpska vojska je ostvarila svoj cilj – skoro dva mjeseca paralisala je neprijateljske snage na ovom dijelu fronta.

Poslije bitke na planini je bilo na hiljade tijela izginulih vojnika koja su danima bila nesahranjena. Na Koti smrti postvljena je spomen-kosturnica u koju su položeni posmrtni ostaci pripadnika obiju vojski.

Objekat je visok šesnaest metara. Podiglo ga je 1929. godine Udruženje rezervnih oficira i ratnika kao znak trajnog sjećanja na Bitku iznad oblaka – veoma značajnu u istoriji srpskog naroda.

Na spomeniku je sarkofag sa natpisom Gučevski heroji u borbi 1914. godine, a ispod njega je arhitrav sa Njegoševim stihovima:

Blago onom ko dovijeka živi
imao se zašto i roditi

Iza spomenika su ostaci rovova iz Prvog svijetskog rata – iz Bitke iznad oblaka, a širi se i prekrasan vidik na Drinu i Podrinje, na Semberiju, Majevicu, Mačvu i Pocerinu.

Zabilježeno je da su tijela ležala jedno do drugog – i srpskih i austrougarskih vojnika. Bila su trula i širila su nesnosan smrad. Događalo se onima koji su ih sakupljali kad slučajno stanu nogom na tijelo pogin ulog vojnika da im noga propadne kroz trulo truplo.

Nažalost, sva tijela poginulih učesnika Bitke iznad oblaka nisu pokupljena, pa i sada noću, zbog fosfora u njima, po Gučevu svijetle. Zbog toga se i ne zna tačan broj izginulih vojnina na obje strane.

Pjesnik Ljubomir Ćorilić iz Loznice često pohodi Gučevo i odaje poštu herojima Bitke iznad oblaka. Odužio im se i pjesmom Crni vrh

Istorijo, ovde se još gine:
nema mira i nema tišine.

Čuj, fijuču preko glave mine:
brane Srbi sunce otadžbine,
dok tražimo svako svog rođaka,
biju bitku još iznad oblaka,
il'nas samo i u ovom danu
podsjećaju na krvavu ranu.

Dok su tekli krvavi potoci.,
plovili su oblaci – svedoci:
dole, ispod označenih kota,
sabirali jauke života,
vriskom krvi u ždrelu bezdana
svedočili pedeset pet dana.

Na Gučevu, paklenom stratištu,
još i danas duše smiraj ištu,
s Crnog vrha, kao s crne stene,
svetle kosti još nesahranjene:
noću svetle ko sveća s oltara,
Ddnju kunu i kralja i cara!

Prah i kosti u borbenom stroju
još menjaju cokule za proju.
Još se tuku po Gučevu seni
i životi večno zatravljeni.

Ja i danas, posle svih ishoda,
čujem doziv s Eminovih voda!


BN televizija (Tihomir Nestorović)

Komentari / 0

Ostavite komentar