Dodikova beogradska kapitulacija

Milorad Dodik je kapitulirao, ali kapitalulaciju nije potpisao pred svojim građanima u Banjaluci već u Beogradu.

Republika Srpska 15.07.2016 | 09:32 Da bi predaja ljepše izgledala i da bi se predstavila svojim građanima kao pobjeda, Dodik je u pomoć pozvao Aleksandra Vučića da mu još jednom pokuša dati alibi pred domaćom javnosti. Svima je jasno da je Republika Srpska na koljenima, i da je samopovrijeđeni nervozni predsjednik koji hramlje sa štapom u ruci njena slika u ogledalu.

Srpska je toliko iznurena višegodišnjom pljačkom i sistematskim razaranjem i uzurpacijom svih institucija da ni sedam dana nije mogla izdržati bez kredita MMF-a, a njeno otuđeno rukovodstvo moralo je da istakne bijelu zastavu pred ucjenom Fadila Novalića i Denisa Zvizdića.

Iako Njemačka nije obećala nikakva konkretna sredstva i pomoć kako bi se sanirale štetne posledice SSP-a, ne čekajući da Svjetska banka napravi objektivnu analizu posledica SSP-a na domaću poljoprivredu kako je još juče dogovorio sa njemačkim ministrom poljoprivrede, Dodik je naprasno po ko zna koji put pogazio svoju riječ, promijenio odluku i samo 8 dana nakon istorijskog „NE“ Evropskoj Uniji podvjenog repa prihvatio SSP.

On nije mogao čekati analize i konkretan dogovor sa Njemačkom i EU jer je i sam priznao da su budžet i kasa prazni, nije smio dopustiti da pred lokalne izbore kasne plate i penzije jer bi to pomoglo građanima da se osvijeste i shvate koliko je ozbiljna situacija, pa je Lažni Mesija pognute glave i spuštenih pantalona po ko zna koji put ponizio Republiku Srpsku i njene građane.

Manipulator svaki poraz preko svojih dvorskih medija pokušava predstavitti kao veliku pobjedu, pa je u Beogradu održana još jedna jeftina predstava u kojoj je Čeda Jovanović iskorišten kao dimna bomba kojom se skreće pažnja javnosti sa suštine. Nekadašnji pobačaj postao je najbliži saveznik koji vandrednim konferencijama za novinare i zajedničkim sjednicama Vlada pomaže Dodiku da preživi još koji mjesec i opere se pred građanima Republike Srpske.

Vučić je nedavno Dodiku dao 50 miliona maraka kupujući obveznice sa bratskom kamatom od 5%, a sada mu daje alibi da je tobože na njegovuu sugestiju a ne iz krajnje nužde prihvatio SSP. Poslije samo 8 dana promijeniti odluku o SSP-u, bez ikakvih analiza i garancija Njemačke da će realno nadoknaditi gubitke, kleknuti na koljena pred Novalićem i Zvizdićem je jedno od najvećih poniženja koje je Republika Srpska doživila od otuđenog režima poslednjih godina.

Ova situacija je pokazala smiješnim režimske floskule o „boljem entitetu“ jer je Federacija, uprkos brojnim unutrašnjim problemima, trvenjima i komplikovanoj administraciji, ipak mogla da odbije MMF i preživi bez novog kredita dok je rukovodstvo Republike Srpske isti dan počelo da cvili o navodnoj ugroženosti i hibridnom ratu koji navodno zapad vodi protiv režima. Srpska jeste ugrožena, ali prije svega od otuđenog režima koji je vodi propast već 10 godina.

Dodikova beogradska kapitulacija potpuno je skinula masku sa lica Aleksandra Vučića koji od završetka izbora 2014. prikriveno, a sada već i otvoreno podržava Dodika i pruža mu slamku spasa u teškim situacijama.

To potvrđuje i Vučićeva najava da će pred izbore posjetiti Hercegovinu, a cilj je očigledno da Vučić pomogne Luki Petroviću da pobijedi u trci za gradonačelnika Trebinja.

Lukin brat Rade Petrović predsjednik je SNS-a na Čukarici i vrlo važan funkcioner Vučićeve stranke u Beogradu, dugo vremena u Narodnoj banci radio je skupa sa Vučićevim ocem Anđelkom i često ga dovodio u Trebinje, pa je svima jasno da se preko ove privatne linije pokušava organizovati njegova posjeta Hercegovini, sastanci sa Grigorijem i njegovom ekipom kako bi se prikrivenom kampanjom, lažnim patriotizmom slikanjem i govorima pomoglo Luki.

Čudna je igra i ponašanje Vučića jer je svjestan da Dodik vodi Republiku Srpsku u propast, a svojim lošim potezima Vučić samo dodatno produžava agoniju u Republici Srpskoj i njene građane dovodi u sve težu situaciju.

Dodik je nedavno molio srpskog premijera da mu prebaci 50 miliona kupovinom obvenica kako bi preživio do izbora ali ni to nije bilo dovoljno pa je Lažni Mesija morao da kapitulira pred MMF-om, Zvizdićem i Novalićem.

Vučić svojim potezima već dugo vremena zabada nož u leđa opoziciji u Republici Srpskoj odbacujući ljude koji su mu pomagali dok je bio opozicionar, istovremeno pružajući podršku konvertitu koji ga je godinama oštro napadao i nazivao pobačajem. Dodikova politika stalnog konflikta koja mu pomaže da skrene pažnju javnosti sa najvažnijih životnih problema potpuno je suprotna Vučićevoj pomirljivoj politici regionalne stabilnosti i privrednog razvoja.

Dodik je tokom preduge političke karijere vješto koristio, zloupotrebljavao a kasnije odbacivao Miloševića, Koštunicu, Đinđića i Tadića, a ne treba sumnjati da li bi zabio nož u leđa i Vučiću ako mu se ukaže prilika i ako bi od toga imao koristi.

Imajući u vidu kakve je posledice imalo Miloševićevo miješanje u odnose između Milana Martića i Dragana Babića, ili podrška Biljani i dovođenje Dodika na vlast 1998., Vučić bi trebao biti mnogo oprezniji i prestati da svojim potezima dijeli braću preko Drine.

Možda mu slikanje sa Dodikom donese koji dnevno-politički poen jer već dio javnosti u Srbiji obmanut kontrolisanim medijima nažalost ima pogrešnu percepciju da je Dodik Srbin i patriota, ali dalekosežno Vučić od toga može imati samo negativne posledice.

Dodik je prošlost, i nikakve manipulacije, predstave, obveznice i krediti ne mogu ga spasiti jer je nakon sumorne decenije diktature građanima Republike Srpske previše poniženja, prevara, lutanja i teškog života na ivici.

Blog Nebojša Vukanović