Nekad vječni, sada traju do kraja garancije

Nekada su se elektronički uređaji i kućanski aparati skupo plaćali, ali su zato i trajali godinama.

Bosna i Hercegovina 23.02.2016 | 20:38
Nekad vječni, sada traju do kraja garancije

1963. godine, tada 39-godišnja Winifred Hughes postala je ponosnom vlasnicom modernog električnog šporeta Belling Classic.

Koštao je 79 funti, što bi danas iznosilo 1.500 funti, a na rate ga je otplatila tokom sljedeće četiri godine. Ali danas možemo reći da je prošla super povoljno, jer je ta peć 92-godišnja Winifred upotrebljavala gotovo svakog dana otad.

Štednjak je ostao u besprijekornom stanju 53 godine, tokom čega je Winifred kuvala obroke za svoju peteročlanu porodicu, uključujući i nedjeljna pečenja.

"U ono vrijeme su proizvodili stvari koje su trebale trajati", govori ona.

Uz njega je dobila i kuvaricu u kojoj je našla neka od omiljenih jela koja i danas još priprema, a ponosno izjavljuje da nikad u životu nije naručila hranu dostavom, jer jednostavno nije bilo potrebe za time.

Prošle sedmice je „otišao“ termostat (prethodno se pokvario brojač, no on joj i tako nije bio neophodan), i Winifred se s tugom pozdravila s krajem jedne ere.

Danas više i ne može naći toliko velik štednjak, koji bi se savršeno uklopio u njenu – po mjeri rađenu – kuhinju iz 60-ih, a svjesna je toga i da neće naići na isti kvalitetu.

Danas bi rijetko ko očekivao od peći da traje pet decenija, jer je prosjek trajanja bijele tehnike posljednjih godina sve kraći i kraći.

U Velikoj Britaniji su upravo iz tog razloga potrošači pokrenuli peticiju čiji je cilj natjerati proizvođače da objave očekivani rok trajanja svojih proizvoda. Dosad su prikupili više od 11.000 potpisa, a zahtijevaju od vlade da se usprotivi „planiranoj zastari“, prema kojoj potrošači optužuju proizvođače da proizvode lomljive proizvode koje je nemoguće popraviti.

Tara Button, koja je pokrenula peticiju, osnivačica je BuyMeOnce specijalizovane stranice na kojoj možete nabaviti proizvode s doživotnom garancijom.

"Neshvatljivo je i na granici sa kriminalom, da u vrijeme kad raspravljamo o stvaranju letjelica koje će ljude slati na Mars ja ne mogu pronaći čajnik koji će trajati duže od šest godina", kaže ona.

Nekada su se proizvođači ponosili činjenicom da su proizvodili trajne, kvalitetne proizvode. A danas nemaju volje, a ne da im nedostaje znanja ili tehnološkog umijeća, što rezultira mnoštvom bačenih aparata. Ne obraćaju pozornost ni na ekološke standarde, jer potrošači bacaju elektroniku čim im istekne garancija.“

Željeli smo jeftino, pa samo izgubili kvalitet

Kenneth Watt, prodavač rezervnih dijelova za inženjere, koji i sam popravlja aparate od ranih 1980-ih godina, takođe ističe da uređaji danas ne traju tako dugo kao prije.

"Bijela tehnika koja se proizvodila u 1950-ima, 60-ima i 70-ima obično je trajala 15 ili više godina, dok danas traje šest ili sedam. Kupci su zahtijevali sve jeftinije proizvode i tako je pala kvaliteta".

Sve do sredine 1980-ih godina, mašine za veš ste servisirali kao automobile, jednom godišnje. A danas se proizvode uređaji koji se ne mogu popraviti. Tj. ili se popravak ne isplati ili su dijelovi zatvoreni i ne mogu se popraviti ni na koji način.

Često prodaju navodno ekološke proizvode; ali ako ih ne možete popraviti i bacite ih nakon nekoliko godina korištenja, puno ćete više zagaditi okoliš nego kad biste kao nekad kupili kvalitetniji, iako ne i ekološki uređaj, koji je puno duže trajao- kaže on.

Guardianu su se javili mnogi čitaoci sa svojim starim, ali koji još uvijek rade, aparatima.

Tako je 35-godišnji Nick Buckley rekao da još koristi Rowentinu parnu peglu na kojoj piše da je proizvedeno u Zapadnoj Njemačkoj. Dobio je od mame prije 16 godina, a ona se sjeća da je s njim učila peglati 1960-ih.

Chris Evans koristi usisivač iz 1970-ih , kao i Anne White iz Škotske, koja je svoj kupila početkom 1970-ih, a kojeg nije nikad zamijenila jer je ostao jednako učinkovit sve vrijeme.

36-godišnja umjetnica Anna Niman iz Londona koristi staru maminu Singericu iz 1923. godine. Na šivaćoj mašini je jedini novitet svih tih godina bila ugradnja električne pedale 1966. godine.

Vjerovatno bismo se svi sad mogli nostalgično vratiti u prošlost i razmišljati o proizvodima iz djetinjstva ili onima iz kuća baka i djedova, no nemojte smetnuti s uma ni da skuplje, barem danas, nije nužno i u svemu uvijek bolje i kvalitetnije.

Zato, sve to možete učiniti jeste paziti na to šta kupujete, čitati iskustva i komentare drugih korisnika i zapamtiti da ako niste zadovoljni, proizvođač ili serviser mora poštovati ono što je navedeno u ugovoru.

A ako se već nešto mora pokvariti, nadajmo se da će se to dogoditi mjesec dana prije, a ne nakon isteka garancije.

(Express.hr)

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

Михаило Микић

23.02.2016 20:22

Нема више ништа да дуго траје. Све има свој рок. Све је постало потрошача роба који се више не исплати ни поправљати већ само мењати када се поквари!

ODGOVORITE
Name

ribizla

23.02.2016 23:14

Kakav narod takva i roba koja se tu dovlači.

Name

Direkt

24.02.2016 16:33

Te priča koja ide u pravcu da je elektronika bila nekada dugotrajnija je priča za malu djecu. Jeste kada televizor radi nekoliko sati, a kada radi skoro čitav dan i noć onda je logično da će kraće das traje jer je projektovan da radi 10 godina radnog vremena i tu se ništa nije promjenilo. Isto je i sa drugim elektronskim uređajima u kući. Prije se nije ovoliko ni pralo ni kuvalo, a danas veš mašina radi non-stop, šporet takođe (ili se kafa kuva ili se ručak kuva ili rerna radi). Eksploatacija je postala češća, a elektronika je ostala da traje koliko i prije (10 godina radnih sati).

ODGOVORITE