Tehnika je nekad bila vječna, a sad više nije

Nekad su se elektronski uređaji i kuhinjski aparati skupo plaćali, ali su zato i trajali godinama. Kao što svi znamo, to odavno nije slučaj. Zašto?

Svijet 23.02.2016 | 07:37

1963. godine, tada 39-godišnja Vinifred Hjuz, postala je ponosna vlasnica modernog električnog šporeta Belling Classic.

Koštao je 79 funti, što bi danas iznosilo 1500 funti, a na rate ga je otplatila tokom slijedeće četiri godine. Danas možemo reći da je prošla super povoljno, jer je taj šporet 92-godišnja Vinifred koristila gotovo svakog dana otad.

Šporet je ostao u besprekornom stanju 53 godine, tokom kojih je Vinifred kuvala obroke za svoju petočlanu porodicu, uključujući i nedjeljna pečenja.

„U ono vrijeme su pravili stvari koje dugo traju" kaže ona.

Uz šporet je dobila i knjigu sa receptima, u kojoj je našla neka od omiljenih jela koja i danas još priprema, a ponosno izjavljuje da nikad u životu nije naručila hranu dostavom, jer jednostavno nije bilo potrebe za time.

Prošle nedjelje je „otišao" termostat (prethodno se pokvario brojač, ali on joj i tako nije bio neophodan), i Vinifred se sa tugom pozdravila s krajem jedne ere. Danas više i ne može naći toliko veliki šporet koji bi se savršeno uklopio u njenu - po mjeri pravljenu - kuhinju iz 60-ih, a svijesna je toga i da neće naići na isti kvalitet.

Danas bi rietko ko očekivao od šporeta da traje pet decenija, jer je prosjek trajanja bele tehnike posljednjih godina sve kraći i kraći.

U Velikoj Britaniji su upravo iz tog razloga potrošači pokrenuli peticiju čiji je cilj natjerati proizvođače da objave očekivani rok trajanja svojih proizvoda. Dosad su prikupili više od 11.000 potpisa, a zahtjevaju od vlade da se usprotivi „planiranom zastarevanju", prema kom potrošači optužuju proizvođače da proizvode lomljive proizvode koje je nemoguće popraviti.

Tara Baton, koja je pokrenula peticiju, osnivačica je BuyMeOnce specijalizovane stranice na kojoj možete nabaviti proizvode s doživotnom garancijom.

„Neshvatljivo je i na granici s kriminalom, da u vrijeme kad raspravljamo o stvaranju letjelica koje će ljude slati na Mars, ja ne mogu pronaći čajnik koji će trajati duže od šest godina.

Nekada su se proizvođači ponosili činjenicom da su proizvodili trajne, kvalitetne proizvode. A danas nemaju volje, a ne da im nedostaje znanja ili tehnološkog umijeća, što rezultira mnoštvom bačenih aparata. Ne obraćaju pažnju ni na ekološke standarde, jer potrošači bacaju elektroniku čim im istekne garancija."

Željeli smo jeftino, pa smo izgubili kvalitet

Kenet Vot, prodavac rezervnih dijelova bele tehnike, koji i sam popravlja aparate od ranih 1980-ih godina, takođe ističe da uređaji danas ne traju tako dugo kao prije.

„Bijela tehnika koja se proizvodila u 1950-ima, 60-ima i 70-ima obično je trajala 15 ili više godina, dok danas traje šest ili sedam. Kupci su zahtjevali sve jeftinije proizvode i tako je pao kvalitet."

Sve do sredine 1980-ih godina, veš mašine ste servirali kao automobile, jednom godišnje. A danas se proizvode uređaji koji se ne mogu popraviti. Ili se popravak ne isplati ili su dijelovi zatvoreni i ne mogu se popraviti ni na koji način.

Često prodaju navodno ekološke proizvode; ali ako ih ne možete popraviti i bacite ih nakon nekoliko godina korišćenja, puno ćete više zagaditi okoliš nego kad biste nekad kupili kvalitetniji, iako ne i ekološki uređaj, koji je puno duže trajao."

Gardijanu su se javili mnogi čitaoci sa svojim starim, još uvijek funkcionalnim aparatima.

Tako je 35-godišnji Nik Bakli rekao da još koristi Roventino peglu na kojoj piše da je proizvedena u Zapadnoj Njemačkoj. Dobio ju je od mame prije 16 godina, a ona se sjeća da je njom učila peglati 1960-ih.

Kris Evans koristi usisavač iz 1970-ih , kao i Eni Vajt iz Škotske, koja je svoj kupila početkom 1970-ih, a kojeg nije nikad zamjenila jer je ostao jednako efikasan sve ovo vrijeme.

36-godišnja umetnica Ana Niman iz Londona koristi staru maminu Singericu iz 1923. godine. Na šivaćoj mašini je jedini novitet svih tih godina bila ugradnja električne pedale 1966. godine.

Kakva je situacija u Srbiji?

Iznad ste mogli da pročitate iskustva Britanaca koja je preneo Gardijan. A kako je kod nas? Zbog permanentne loše ekonomske situacije, u Srbiji se sigurno koristi mnogo više starih aparata nego u zapadnoj Evropi. Tako da nije nemoguće da naletite na neki frižider marke Obodin iz npr. 1956. godine (kada je Elvis Prisli bio na vrhuncu popularnosti) koji još uvijek radi, a o šporetima "smederevcima" ili pećima "kreka banovići" nema smisla trošiti riječi. Teško da postoji neko ko ne poznaje osobu koja još uvijek ne koristi "smederevac" ili pomenutu furunu.

Kako Srbija ni po čemu ne može da se poredi sa ekonomski mnogo razvijenijim zemljama, nije rijedak slučaj da ovdje stigne roba lošijeg kvaliteta nego na nekim drugim mjestima. Ponuda i potražnja su uvijek išli ruku pod ruku, a dok god je naša platežna moć ograničena, takva će biti i ponuda proizvoda, odnosno njihov kvalitet.

Zašto danas uređaji traju kraće?

Iz ugla proizvođača, računica je prosta – što vam se nešto brže pokvari, to ćete prije morati da kupite novo. Iako to nije nimalo fer prema kupcima, ako malo bolje razmislite, shvatićete da većina toga nije fer. Novac je danas za nijansu važniji nego prije 50 godina i to je još jedan od razloga zašto se roba "štancuje". Uostalom, nije to slučaj samo sa bijelom tehnikom – gotovo u svim oblastima novac je potreban "odmah i sada" i tu nema mjesta kalkulaciji. Ako pogledate mnoge drugih stvari od pre 50 godina, ne samo bijele tehnike, možete zaključiti kako kvalitet vremenom opada i to po pravilu ima veze sa tim što neko želi "brze pare".

Kako da kupimo kvalitetan proizvod?

Vjerovatno bismo se svi sad mogli nostalgično vratiti u prošlost i razmišljati o proizvodima iz djetinjstva ili onima iz kuća baka i djedova, ali nemojte smetnuti s uma ni da skuplje, bar danas, nije nužno uvijek bolje i kvalitetnije.

Zato, sve to možete učiniti jest paziti na to šta kupujete, slušati iskustva i komentare drugih kupaca i imati na umu da ako niste zadovoljni, proizvođač ili serviser mora poštovati ono što je navedeno u ugovoru.

A ako se već nešto mora pokvariti, nadajmo se da će se to dogoditi mjesec dana prije, a ne nakon isteka garancije.

Izvor: B92