Transplantacije "koče" predrasude i neznanje

Jedan donor može spasiti i unaprijediti osam života, ali su predrasude i neznanje najveća prepreka za bolji i razvijeniji sistem donorstva u BiH, izjavila je Halima Rešić, predsjednica Donorske mreže BiH, prema čijim podacima u BiH trenutno ima oko tri hiljade pacijenata koji su na dijalizi, dok je broj osoba sa drugim zdravstvenim teškoćama značajno veći.

Od jednog donora moguće je transplantirati bubrege, rožnjače, jetru, srce, pluća i pankreas, te svjesne toga razvijene evropske zemlje na godišnjem nivou urade najmanje 16.000 transplantacija.

"Naš najveći problem je nedostatak potencijalnih donora, iako postoji pomak u posljednje dvije godine jer smo u FBiH imali 25 transplantacija, odnosno 18 rodbinskih donora i sedam kadaveričnih transplantacija", napomenula je ona.

Sve monoteističke religije na našim prostorima podržavaju donorstvo, ističe Rešićeva, podsjećajući na to da je napredak kod jednog dijela vjernika u svijetu osjetan nakon izjave pape Jovana Pavla Drugog 2000. godine koji je ukazao na to "da sve što može spasiti život ne treba da se zakopa".

Proces doniranja organa počinje u nama samima, a osim toga svaki potencijalni donor prije svega je potencijalni primalac.

"Svjetska statistika kaže da je 20 puta veća mogućnost da zatrebate organ, nego da ga za života donirate, bez obzira na vaš pozitivan odnos prema tome. Načina za zloupotrebu nema. Svi pacijenti koji su na listama čekanja vode se pod šiframa, a ne imenima. Kad se učini sve da se jednom pacijentu spasi život, ali ipak nastupi smrt, 24 do 48 sati od toga educirani koordinatori s punim pijetetom prilaze porodici i razgovaraju s njom o potencijalnom donorstvu. Ako je porodica prije smrti člana dobila pristanak za doniranje organa, može odlučiti drugačije i nakon toga, ali se u 70 odsto slučajeva i više to ne dogodi", napomenuo je Tomislav Žujović, predsjednik Udruženja dijaliznih i transplantiranih bolesnika FBiH, koja je inicirala izmjene federalnog Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, kako bi se povećao broj donora.

Navedenom inicijativom ukazuje se na određene nedostatke zakona u smislu da ograničava mogućnosti darivanja organa i korištenja istih u svrhu transplantacije, te je potrebno osigurati "pretpostavljeni pristanak", čime bi se osiguralo da je dozvoljeno uzimati organe i tkiva s umrle osobe radi presađivanja u svrhu liječenja pod uslovom da se donator za života nije tome izričito protivio.

U RS je u 2010. godini urađena prva transplantacija bubrega, ali je prva kadaverična donacija organa u BiH bila 2007. godine kada je porodica Vidović iz Međeđe, kod Kozarske Dubice, donirala organe sina Slobodana, koji je izgubio život u saobraćajnoj nesreći. To je spasilo i unaprijedilo pet života u BiH, a odluci je prethodio slučajni razgovor na ovu temu sa sinom prilikom jedne TV emisije koju je porodica zajedno gledala.

(NN)