Napad u Parizu - uvod u još veću katastrofu

Stručnjaci za terorizam kažu da bi atentati u Parizu mogli da budu samo „opipavanje terena“ pred napad mnogo većih razmera.

Svijet 15.11.2015 | 12:45
Napad u Parizu - uvod u još veću katastrofu

Ovaj napad je samo početak oluje, poručila je organizacija Islamska država koja je preuzela odgovornost za krvavi petak u Parizu.

Serija terorističkih napada u samom centru francuske prestonice predstavlja prekretnicu u strategiji terorističke organizacije koja je Francusku proglasila glavnom metom.

Ovoga puta nije u pitanju jedinstven napad jednog počinioca, koji se u žargonu obaveštajnih službi naziva „usamljeni vuk“, kao što je bio slučaj sa Moamedom Merom u Tuluzu 2012. godine. Nije ličio ni na napad na satirični list Šarli ebdo početkom godine koji su izvršila braća Kuaši, čiji je saučesnik Amedi Kulibali ubio četiri taoca u jevrejskoj radnji na istoku Pariza.

Reč je o dobro organizovanom i profesionalno izvedenom simultanom napadu na šest lokacija, u kojem je učestvovalo osam profesionalno obučenih kamikaza i nepoznati broj pomagača. Nijedan prethodni napad u Francuskoj nije imao ovakve razmere.

Zašto Pariz?

U očima organizacije koja pod kontrolom drži značajni deo teritorije Iraka i Sirije, Francuska je zemlja koja predvodi evropske „krstaše“ u pohodu na Bliski istok.

Francuska se više nego bilo koja druga zemlja zalagala da se bombarduje Sirija, namera od koje je nevoljno odustala u leto 2013. godine, kada je nisu sledili saveznici. Ovu nameru je ostvarila u septembru 2015. godine, kada se pridružila koaliciji koju predvode Sjedinjene Američke Države i zalivske monarhije na čelu sa Saudijskom Arabijom.

Bombardovanje Sirije predstavljalo je eskalaciju francuske vojne intervencije na Bliskom istoku, gde već više od godinu dana učestvuje u vazdušnim napadima na Irak.

Ovu strategiju predsednika Fransoa Olanda i saveznika sa Zapada i iz Persijskog zaliva kritikuju mnogi francuski političari iz opozicije kao neuspešnu i neodgovornu. Ona ne samo što nije suzbila napredovanje Islamske države, već je doprinela da se rat koji besni na Bliskom istoku prenese na evropski kontinent u formi terorističkih napada.

Napad u januaru na Šarli Ebdo, list koji je „uvredio Proroka“, nije ništa promenio u strategiji francuskog vrha. On je, međutim, postigao cilj koji su želeli stratezi Islamske države.

Francuzi su osetili ukus užasa koji svakodnevno osećaju stanovnici Sirije i Iraka. Osnažio je utisak da je u pitanju verski i civilizacijski rat, rat za „naše vrednosti“, koje su radikalno suprotstavljene „njihovim vrednostima“. Na ovaj antagonizam pokušavaju da navedu idejni tvorci Islamske države, čiji je cilj da u Evropi stvore klimu permanentnog straha i prodube podele po verskoj, rasnoj i etničkoj osnovi.

Ovu strategiju su izučili od kolonizatora Bliskog istoka, Britanaca i Francuza, koji su na Bliskom istoku tako vladali svojim protektoratima.

Napad na Irak 2003. godine i sukcesivni ratovi koji su od Bliskog istoka napravili bure baruta, prizvali su u sećanje istoriju poniženja kojima su narodi Bliskog istoka bili izloženi od zapadnih kolonizatora. U ovim novim intervencijama videli su nastavak borbe za uticaj velikih sila u kojoj su oni samo pioni. U tome je tajna uspeha Islamske države, kojoj je jedan od glavnih ciljeva da izbriše granice koje su povukle imperijalne sile tajnim sporazumom iz 1916. godine, kojim su Velika Britanija i Francuska odredile sfere uticaja u ovom delu sveta.

Islamska država je u junu 2014. godine proglasila kalifat na teritoriji Iraka i Sirije, između Mosula i Bagdada na istoku, i Alepa i Damaska na Zapadu, a u narednih godinu dana njihova zona uticaja nije prestala da raste. Ova organizacija je postala glavni akter na ogromnoj teritoriji koja funkcioniše poput prave države.

U njene redove je pristupio veliki broj stranih džihadista, iz severne Afrike, Maroka, Tunisa i Libije, sa Bliskog istoka, pre svega iz Saudijske Arabije i iz Evrope. Njihove „ćelije“ kod kuće, često okupljene oko radikalnih verskih lidera, logistička su baza za planiranje i sprovođenje terorističkih napada u Evropi.

Za razliku od džihadista iz Bosne i Hercegovine, koji su pripadali različitim radikalnim grupama koje su se početkom devedesetih slile u Bosnu, „zemlju džihada“, da se bore protiv „nevernika“, džihadisti Islamske države imaju iza sebe moćnu organizaciju, sa neuporedivo većim sredstvima. Njihovo delovanje je sofisticiranije, a njihov domet dalekosežniji.

Rat u Bosni i Hercegovini je, međutim, poslužio kao laboratorija „džihadističke internacionale“, čija je jedna od glavnih karakteristika etnička raznolikost i pokretljivost, često zahvaljujući lažnim pasošima pomoću kojih prelaze granice.

Ovaj „internacionalni“ aspekt organizacije je čini neuhvatljivom za obaveštajne službe. Islamska država je u stanju da mobiliše pristalice na svim meridijanima i pošalje ih u samoubilačke pohode. Tako je bilo u slučaju neuspelog atentata u vozu Talis, između Amsterdama i Pariza, čijeg su izvršioca, mladog Marokanca, savladali putnici.

Iako istraga tek treba da pokaže ko su autori najnovijeg atentata u Parizu, hapšenja osumnjičenih u Nemačkoj, Belgiji, Britaniji i Francuskoj ukazuju na internacionalni aspekt napada. Pored tela kamikaze koji se razneo u blizini fudbalskog stadiona Stad de Frans pronađen je sirijski pasoš (policija još treba da utvrdi da li je to njegov pasoš). U Britaniji je uhapšen francuski, a u Nemačkoj crnogorski državljanin.

Nemačka štampa čak govori o Crnoj gori kao o „zemlji koja je poznata po tome da se u njoj regrutuje Islamska država na Balkanu“. U Parizu ispituju da li je Francuz, „od ranije poznat obaveštajnim službama“, čije je telo pronađeno u Bataklanu, jedan od napadača.

Bivši sudija za antiterorizam Mark Trevidik u intervjuu za list „Figaro“ rekao je da operativni model podseća na povratnike iz Sirije. Atentat je, prema mišljenju francuskih obaveštajaca, pripreman mesecima i organizovan je spolja, uz pomoć unutrašnjih saučesnika. Na to ukazuju i brižljivo odabrane mete, kao i saopštenje čija preciznost ukazuje da ga je pisao neko ko odlično poznaje Francusku.

U redovima Islamske države se bori stotine francuskih državljana koji su se radikalizovali u Francuskoj. Jedan broj ne potiče iz muslimanskih porodica, već su sami izabrali muslimansku veru, koja je često samo izgovor za ideološku i političku radikalizaciju. Svedoci koji su preživeli masakr u koncertnoj sali ispričali su da su džihadisti odlično govorili francuski.

Stručnjaci za terorizam kažu da bi atentati u Parizu mogli biti samo „opipavanje terena“ pred napad mnogo većih razmera koji je, po njima, neminovan. Oni smatraju da treba ozbiljno shvatiti upozorenje Islamske države da je ovo tek početak i upozoravaju da je potrebno pripremiti Francuze za rat.

Izvor: Sputnik Srbija

Komentari / 6

Ostavite komentar
Name

Pitam se pitam

15.11.2015 10:17

A kakve veze sa ovim ima Milorad,moliću lijepo?

ODGOVORITE
Name

Batman

15.11.2015 10:28

Tragedija koja je bila za ocekivati.Ovo je uradilo 10-20 ljudi,zamislite koliko takvih je doslo na Evropsko tlo uslo zadnjih godinu dana.Smisljen plan pred kojim su Evropski lideri zatvarali oci,jedino je Orban javno progovorio i bio je u pravu kad kaze da je 70% vojno sposobnih i da ce biti svega ako ih puste u zemlju.Na zalost politika koju provode Americki licemjeri dobija svoj efekat a Njemacka,Francuska i Engleska ne smiju ni pisnuti ,niti se suprostaviti njihovim direktivama. Evropp neka ti je bog na pomoci.

ODGOVORITE
Name

Zoran

15.11.2015 10:35

Evo već drugi dan razmišljam o ovome sta se desilo u Parizu i saosecam sa porodicama nastradalih i neduznih ljudi koji su tamo poginuli,ali isto evo godinama saosecam i sa neduznim žrtvama koje ginu po Siriji ,Libiji ,Iraku ,Avganistanu,Ukrajini a pogotovo sa onim koje su bile na ovim našim prostorima bivse Juge sto je i normalno one su mi nekako najblize. Sa žrtvama koje je proizvela i prouzrokovala Americka demokratija uz podršku zapada na celu sa Francuskom,Njemackom i Engleskom koje su prouzrokovale i proizvele ovaj sav užas smenjujuci nasilno legalno izabrane vlade tih zemalja samo sto te vlade nisu se slagale sa tom njihovom demokratijom (odnosno njihovim kolonijalnom demokratijom).Ne moze neko da bude primjer demokratije neko ko ne priznaje drugome da ima svoje vidjenje i neko ko stoji kroz cijelu istoriju vojnickom cizmom iza vrata malima i nejakima i iskoristava ih pod plastom svoje demokratije demokratije licnog interesa. Da ne duzim previše sve sto je dozvoljeno npr u bivsoj Jugi(referendumi i cijepanje države) nije dozvoljeno u zapadnoj demokratiji zato sto to pogadja njih i to je njihova demokratija jedna u svom dvoristu a druga u tudjom. Ta zapadna demokratija se malo presla i preracunala kada je vrsila teror nad srpskim narodom koji nisu nikada bili skloni terorizmu (oni nazivaju Gavrila Principa teroristom covjeka koji je ubio direktnog proizvodjaca terora a ne nijednog nedužnog gradjanina tadasnjeg austrougarskog carstva)pa su krenuli na one kojma to nije strano.Mozda ce neki reci da ja podrzavam ovaj način borbe sto nije tačno. Kako ne podrzavam terorizam kao jedno od najvećih zla danasnjice isto tako ne podrzavam ovu dvolicnu zapadnu demokratiju koja je po meni prouzrokovala ovo zlo koje imamo danas,a kada neko posijano sjeme pusti klicu teško ga je iskorijeniti. Zato ne bacajmo korov u tuđu njivu koji ne zelimo u svojoj jer korov se siri i ne poznaje međe.I jos nesto svaka zetva je prilično kasnije nego sjetva pa zato treba paziti sta se seje.

ODGOVORITE
Name

ZALOSNO

15.11.2015 10:37

SAD I SAVEZNICI VEC GODINAMA RAZVLACE RAT BORBOM IZ ZRAKA GDE GINU CIVILI SAMO BOG ZNA KOLIKO JE DECE POGINULO U IRAKU SIRIJI,EVO SAD I RUSI SVI ONI TO RADE KUKAVICKI IZ ZRAKA TREB POSLATI PESADIJU DVESTO HILJADA DOBRO NAORUZANIH I UBIJANJU NEVINIH JE KRAJ.I TERORIZMU JE KRAJ,

ODGOVORITE
Name

Михаило Микић

15.11.2015 13:33

Спрем'те се спремите ЧЕТНИЦИ тешка нан борба предстоји!

ODGOVORITE
Name

soad

16.11.2015 08:24

Popij lijek,šovinisto!