Restoran-hram

U Tokiju je počeo sa radom prvi restoran-hram, neobičan ugostiteljski objekat koji pored hrane i pića nudi i spasenje od stega ovozemaljskog života. U restoranu, gde se uz zdravu, posnu hranu služe i žestoka pića poput votke, stalno dežura jedan budistički sveštenik.

Zanimljivosti 06.11.2015 | 11:30
Restoran-hram

U borbi za profit ali i opstanak u mnogoljudnom Japanu nadmeće se stotine hiljada kafića i restorana, pa su originalnost i specijalizacija kroz asocijaciju na opštepoznate kulturne i medijske teme i junake velika potreba u ugostiteljskom sektoru te visoko razvijene države Dalekog istoka.

Otud u japanskim gradovima postoji gotovo neiscrpan rezervoar ugostiteljskih radnji na različite teme iz pojedinih oblasti života, ili iz stripova, crtaća, naučnofantastičnih filmova i bajki.

Ta šarenolika ponuda, na primer, obuhvata restorane koji izgledaju kao zatvor i nude sedišta u tamnicama, kafiće koji liče na školske učionice i kao konobarice koriste žene obučene u školske uniforme, barove koji podsećaju na zamak iz bajke, u kojima se gosti opuštaju u separeima nalik spavaćoj sobi Pepeljuge, pa i futurističke kafane poput onih u filmovima Ratovi zvezda gde se sreću intergalaktički putnici i opaki plaćenici.

I dok je svrha takvih restorana i kafića da stvore iluziju da se gost nalazi u nekom bajkovitom svetu i tako mu omoguće da na izvesno vreme zaboravi svoje teškoće ili pobegne od stresa i neuspeha u svakodnevnom životu, u japanskoj prestonici postoji i neobična ugostiteljska radnja u kojoj se realnost vrlo ozbiljno shvata i gde je cilj da se gostu pomogne da se uhvati u koštac sa opšteljudskim egsistencijalnim mukama i izbori sa svojim ličnim problemima.

Naime, u tokijskom kvartu Daikan-jama nedavno je otvoren kafe-restoran koji ima, ništa manje, nego funkciju pravog religijskog hrama!

Njegovi budistički vlasnici nisu hteli da se pretvaraju ili okolišu, pa su mu dali jednostavno i elegantno ime koje direktno ukazuje na suštinu: kafe „Hram“.

Restoran kao predvorje spasenja

U Japanu već izvesno vreme postoji fizički spoj religioznih i ugostiteljskih objekata jer se u krugu hramova koji se nalaze u popularnim turističkim odredištima kao što su stare srednjovekovne prestonice, a imaju dovoljno prostora i obiluju zelenilom, mogu naći kafići i restorani lake hrane sa lepim vidikom koji, po pravilu, uz sendviče i kafu, serviraju razne vrste tradicionalnih čajeva i kolača od soje i pirinča.

Tokijski kafe-restoran „Hram“ je, međutim, prvi pokušaj da se uspostavi i funkcionalni spoj te dve vrste građevina i institucija, odnosno, napravi svetilište u formi ugostiteljskog objekta za obedovanje, i to u srcu velikog grada.

U tom restoranu-hramu posetioci, pored zdravog obroka koji odražava tradicionalnu ishranu monaha, mogu da se obrate dežurnom svešteniku za savet i utehu, pitaju ga o detaljima učenja, te upute molitvu statui budističkog božanstva Amide, za kojeg se veruje da obitava u zagrobnom raju po imenu „Čista zemlja“, gde dočekuje duše preminulih vernika i svojim propovedima i samilošću ih vodi ka konačnom spasenju.

Gosti „Hrama“ čak mogu da se posvete vežbi prepisavanja sutri, budističkih doktrinalnih spisa, što je delatnost za koju se veruje da, osim produbljivanja znanja, direktno doprinosi spasenju kroz gomilanje dobre karme koja je bitna za rođenje u povoljnijim uslovima u narednom životu, pri čemu je najidealnije upravo rođenje u Amidinom raju.

U meniju restoran-hrama kao specijalitet kuće nudi se po sastojcima i ukusu bogat ali lak, vegetarijanski obrok koje sadrži pirinač, patlidžan, krastavac, pečurke, zelenu salatu, šargarepu i supu sa zeljem.

On se može zaliti ne samo čajem i kafom, već i alkoholnim napicima jer taj savremeni, urbani hram služi puno vrsta tradicionalnog sakea, ali i pivo i vino, pa čak i žestoka pića poput votke i ruma.

Kultura kompromisa

Mada budistički monasi tradicionalno, u principu, izbegavaju konzumaciju mesa jer prva moralna zapovest njihove vere zabranjuje oduzimanje života bilo kom biću i jer postoji verovanje da se ljudska duša može roditi u telu životinje te da se i zbog toga treba izbegavati nanošenje patnje stoki i drugim životinjama, pripadnici ove budističke grupe smatraju da je dovoljno ako sami direktno ne učestvuju u takvom činu, pa restoran-hram nudi i jela sa mesom.

Takođe, u Japanu i monasi ponekad piju alkoholna pića smatrajući da ovladavanje pohlepom i željom ne znači potpuno odricanje od alkohola, već pre njegovo smanjeno ili umereno konzumiranje, odnosno sposobnost da se odupre porivu za opijanjem i redovnim uzimanjem alkohola.

U budizmu od najranijih vremena postoji i praksa da se od običnog stanovništva traži manje u smislu discipline i doslednosti nego od monaha koji su svoj život posvetili putu Bude, pa to što kafe-hram nudi meso i žestoka pića građanima koji ga posete možda i ne predstavlja veliko iznenađenje.

Religijska grupa po imenu „Nova sekta Čiste zemlje“, koja rukovodi restoranom, od svog osnivanja u Srednjem veku otvorena je i za žene, pa u njoj ima puno pripadnica lepšeg pola koje nisu prosto kaluđerice, već sveštenice koje drže propovedi i službe isto kao i muškarci. Jednu od njih sreli smo nakon zdravog, posnog ručka u kafe-restoranu „Hram“.

„Poslednjih decenija slabi interes za religiju i sve manje ljudi dolazi u hramove da čuje propovedi, pa smo mi odlučili da hram donesemo ljudima“, kaže sveštenica Eđo Jamagući.

„U našoj veri, muškim sveštenicima je dozvoljeno da se žene, a još od samog osnivanja suprugama sveštenika je priznato pravo da i same služe kao sveštena lica. Zato i danas imamo puno žena poput mene koje nose mantije“, objašnjava ona.

Tvorci neobičnog tokijskog hrama na svaki sto su postavili nenametljivu poruku u kojoj tvrde da je u životu najvažnije postići duševni mir, odosno, stanje duha u kojem se čovek prepušta svojoj sudbini i ulozi u društvu, bez strahova i briga.

Takvo stanje bez unutrašnjeg previranja i anksioznosti je istinska sreća, kažu oni, i u skladu sa doktrinom Čiste zemlje dodaju da živimo u doba dekadencije kada je nemoguće postići prosvetljenje sopstvenim snagama zbog čega nam ne preostaje ništa drugo nego da tražimo utehu i spas u prizivanju beskrajno milosrdnog bude Amide, koji se po drevnom predanju, zarekao da spasi čitavo čovečanstvo.

Redovna molitva u formi prizivanja Amidinog imena donosi željeni mir i najefikasniji je metod za spasenje - to je suština religijske poruke u restoran-hramu, čije zidove na međusobnom rastojanju od svega par metara krase portret tog budističkog božanstva i flaše sa pićima za spravljanje alkoholnih koktela, formirajući prostor u kojem, kao i u ljudskoj duši, koegzistiraju sveto i profano.

Jedna poslovica kaže da je potreba majka izuma.

U Japanu, zahvaljujući inovacijama koje su motivisane potrebom za opstanak u društvenoj sredini koja se velikom brzinom menja, ne samo ugostiteljska, već i religijska usluga neprekidno evoluira, uzimajući nove oblike. Te nove, često hibridne, forme umeju da budu fascinantne ali i bizarne, a u slučaju kafe-restorana „Hram“ i vrlo uspešne, jer on privlači najrazličitije slojeve društva, ljude raznih godišta i ubeđenja, koji se, međutim, svi slažu u sledećem: da je hrana u „Hramu“ vrlo zdrava i ukusna i da je on izuzetno neobično i originalno mesto koje zavređuje pažnju.

RTS

 

Komentari / 0

Ostavite komentar