Sedam savjeta prije putovanja u Italiju

Marama i mali riječnik u tašni, uputstva za parking, dobra mapa i realan plan - recept su dobrog provoda u Italiji.

Sedam stvari koje treba znati pred polazak na put u Italiju. Izbjegnite “turističke grehove” kako ne biste na putu imali nepotrebne stresove i troškove.

1. Svako mjesto u Italiji ima duomo - crkvu, a da biste ušli unutra potrebno je pokriti ramena. Zbog toga je korisno ljeti uvijek nositi maramu u tašni. Muškarce u Vatikan i mnoga druga mjesta ne primaju u šortsu.

2. Parkiranje u Italiji uvek je stresna situacija, pa je dobro znati gdje i kada smije da se parkira. Kazne su velike, i ukoliko se ne plate u policiji, vozača dočekaju na granici. Najsigurnije je tražiti parking obilježen plavom linijom, na automatu platiti i papirić staviti na šoferšajbnu. Bijele linije označavaju besplatan parking, ali se rijetko viđaju. Žute linije namijenjene su hendikepiranima, a roze trudnicama.

3. Na satelitsku navigaciju u principu ne treba previše računati, jer često može da zakaže na sporednim putevima.

4. Većina radnji u turističkim mestima radi dvokratno, osim svjetskih brendova. To znači da se zatvaraju u 12.00 i otvaraju u 16.30. U to vrijeme svi ručaju, pa je najbolje da i turisti to urade, jer se restorani poslije toga zatvaraju do večere.

5. Italijani ne govore dobro engleski, naročito na jugu. Zbog toga je korisno ponijeti mali rečnik s najčešćim rečenicama ili naučiti najpotrebnije riječi poput “sinistra” - levo, “adestra” - desno.

6. Ko misli da će za dva dana u Rimu vidjeti Vatikan, ući u Koloseum, slikati se na Španskim stepenicama, piti kafu na trgu Navona i šopingovati - stvarno je optimista. Karte za Vatikan i Koloseum treba nabaviti preko interneta ili ih kupiti uz kartu za autobus “hop-on, hop-of” i Forum. Redovi su ogromni.

7. Ko putuje u Veneciju ne treba ni da pomišlja na gondolu, osim ukoliko ne planira veridbu. Naime, kratka vožnja košta od 65 evra po osobi, a ukoliko gondolijer zapeva, cijena “skače” na 90 evra.

LOKALNA HRANA: Kada u restoranu piše “lokalna jela”, to znači da služe hranu iz tog kraja, a ne italijanska jela, kako turisti zamišljaju. Recimo, lokalno jelo u Đenovi je pesto, u Napulju pica, u Bolonji sos bolonjeze, u Milanu rižoto, u Rimu špagete karbonara, na Siciliji pasta norma...

Nekada su se Italijani šokirali kada turisti traže kečap, a danas ga daju bez suvišnih komentara. Međutim, miješanje parmezana i morske hrane i dalje je greh.

Izvor: Večernje novosti